Da, ovo se stvarno događa! Studenti koji nisu iz Zagreba pričaju o traumama koje doživljavaju kad se sa studija vraćaju kući

Vjerujemo da ste, ako ste stalni gost autobusnih i željezničkih kolodvora, navikli na odstupanja od voznog reda, česta kašnjenja, gužvu, gnjavažu s ruksacima i koferima, neljubazno osoblje te povremene neugodnosti s ostalim putnicima. Ipak, nekada vas "prijevozne" situacije toliko iznenade i ostave bez teksta da ih vječno prepričavate svima kada se prisjetite ove teme.

 

Pojedini su se studenti složili u tome da su neugodna iskustva u busevima/vlakovima česta i da ekstremi uvijek postoje. Tako su za naš portal ekstremna iskustva podijelili studenti koji su doživjeli neugodnjake prilikom putovanja kući.

Kašnjenje i odstupanje od voznoga reda normalne su i česte pojave koje se događaju i onda kad ih najmanje očekujete. 

Sugovornica koja je putovala iz Zagreba za Zadar doživjela je kašnjenja busa od svega 3 sata, dok cijelo putovanje u idealnim uvjetima traje svega 3 i pol sata, a prisjeća se ljutnje koju je tada osjećala te odlučila da više nikad neće putovati tim autobusnim prijevoznikom.

"Bilo je to na mojoj prvoj godini faksa negdje u zimskim mjesecima. Vraćala sam se na studij u Zadar te sam za to putovanje odabrala Croatia bus jer mi je njihov termin najviše odgovarao. Ne misleći da bi me ta odluka kasnije koštala živaca i živaca. Naime, pisalo je da se bus nakratko zaustavlja u Karlovcu, no mi smo čekali u Karlovcu čak sat i pol. Nikome nije bilo jasno zašto i što se događa jer u voznom redu nije pisalo da se radi o zaustavljanju od 90 minuta. Nakon konačnog polaska, bus je kasnije neplanirano skrenuo s autoceste prema staroj cesti i produljio put za otprilike sat i pol. Ništa od toga nije bilo navedeno u voznome redu, a obavijesti od strane vozača nije bilo. Toleriram odstupanja uzrokovana nečim na što jednostavno ne možemo utjecati, ali ovo je bilo previše. Put Zagreb – Zadar traje 3 i pol sata, a ovo je putovanje potrajalo 6 i pol sati. Tada sam odlučila da više nikad neću putovati tim prijevoznikom", prepričava nam bivša studentica Sveučilišta u Zadru koja je htjela ostati anonimna.

Sugovornici se nisu dotaknuli neljubaznosti vozača, jer kako govore, to se prečesto podrazumijeva. Uz to, jednoj se sugovornici dogodilo da su česti prigovori vozača na račun krupnijih novčanica. "Razumijem ih u potpunosti i uvijek se trudim imati što sitnije novce, no jednom sam putovala u ranim jutarnjim satima prema Zagrebu i nisam imala ništa sitno, osim 200 kn. Na to me vozač neugodno najurio van iz autobusa i rekao da neka razmijenim ove novce kako god znam jer mi on nema čime vratit. Napominjem da je to bilo prije 6 ujutro i nisam imala gdje razmijeniti novce. Svakako, njegovo deranje i neljubaznost usjeklo mi se u pamćenje što nikako ne podržavam bez obzira na nastalu situaciju", govori nam ova studentica.

Često se na kraćim međugradskim linijama dogode enormne gužve, posebice vikendom ili praznicima, kada veliki broj ljudi i studenata hrli prema svojim domovima. Po očitanju studentice koja često putuje na relaciji Zagreb – Varaždin i obratno, govori da se vrlo često susreće s neugodnim situacijama u busu. Prema njezinim riječima, čest je slučaj da autobus prekrcan prometuje od Zagreba do Varaždina. Kao što znamo, svaki autobus ima registriran broj stajaćih i sjedećih mjesta, no međugradski nema nijedno stajaće mjesto, za razliku od gradskoga autobusa, što je u ovome slučaju kršenje zakona.

"Ponekad se u autobus ukrcalo puno više ljudi od dozvoljene brojke, stoga je većina ljudi u busevima prisiljena stajati i to po 2 sata što je kršenje zakona. I kad imaš rezervaciju, do svojega mjesta ne uspiješ doći zbog gužve u busu. Ovo je česta praksa na relaciji Zagreb – Varaždin i ljudi su se žalili, ali i dalje su se takve stvari znale događati. Takve vožnje znaju biti traumatične zbog naglih kočenja i skretanja u zavojima dok polovica ljudi u busu stoji. Uzmite još u obzir da se radi i o studentima koji nose krcate ruksake, vrećice i ostalo", podijelila je s nama svoje iskustvo studentica koja je zadržala anonimnost.

Sličnu situaciju iz međugradske linije podijelila je s nama još jedna anonimna studentica koja nije htjela imenovati točnu relaciju i prijevoznika. Prema njezinim riječima, radi se o putovanju od Zagreba u smjeru Hrvatskoga zagorja koje traje otprilike 1 sat i 20, 30 minuta.

Prisjetila se nekoliko neugodnih vožnji na putu iz Zagreba prema kući, a s nama je podijelila najzanimljivije.

"Kako sam prije češće putovala doma za vikend, tako sam uvijek birala bus koji mi vremenski više odgovara. Samo da napomenem, da na toj relaciji putnici i nemaju baš veliki izbor što se tiče prijevoznika i voznoga reda pa sam uvijek nekako prilagođavala put s obzirom na vrijeme", kaže nam.

"Često se događalo da po putnike ne dođe pravi autobus, već omanji kombi s 8 sjedećih mjesta. Situacija bi bila idealna kad bi putovalo 8 putnika, no putuje ih mnogo više. Jednom prilikom nas je u \'busu\' bilo 15. Sjedilo nas je po 3 na sjedištu za 2 osobe, a nekolicina je stajala. Zavoji i brda prema Zagorju česti su pa takva vožnja često nalikuje vožnji krumpira, a mi putnici smo krumpiri. Pribojavala sam se za vlastiti život u tim trenucima, ali i u trenucima vožnje po Zagrebu koja je bila svakakva, samo ne PROPISNA. Nagla kočenja, prolaženje preko crvenoga, vožnja slaloma između tramvaja i automobila... Tada sam naučila kako vožnja ne treba izgledati. Preživjela sam, na sreću, svaki put do sada, ali vjerujte mi da sam svaki put poželjela da sam hodočastila do doma", prepričava jednu od situacija ova studentica.

Ako ste mislili da je ovaj kombi s 8 sjedećih mjesta blaža verzija ekstremnih situacija u prijevoznim sredstvima, varate se. Istu je studenticu jednom, umjesto busa odnosno "busića" dočekao osobni automobil istog prijevoznika.

"Mislila sam do tada da sam sve doživjela što sam mogla, no nisam. \'Bus\' je trebao krenuti iz Zagreba u 18 sati. Čekala sam ga, ali je kasnio 15 minuta pa sam odlučila preskočiti taj i čekati idući. Međutim, u međuvremenu se pojavio vozač tog prijevoznika kojeg sam prepoznala zbog čestih vožnji na toj relaciji. Prišla sam mu i priupitala ga zašto busa nema, a u voznom redu polazak stoji u 18 sati. Inače, česta je situacija da se taj bus uopće ni ne pojavi pa sam zato mirno prihvatila čekanje sljedećeg. Uglavnom, vozač se pojavio na peronu i rekao da je bio u nemogućnosti doći do perona, ali ako i dalje čekam da neka dođem do parkirališta na Strojarskoj. Tamo me dočekao osobni automobil u funkciji \'autobusa\'. U \'auto-bus\' je ukrcao još 3 putnika. U svakom slučaju, nesvakidašnja vožnja u međugradskom prijevozu. Vožnja je bila grozna, vozač je cijelim putem tipkao po mobitelu i nije pratio prometne znakove ni semafore. U nekoliko smo navrata naglo kočili na semaforu i skoro prouzrokovali prometnu nesreću. O zavojima ne moram pričati. Na sreću, stigla sam do odredišta živa i na vrijeme. No, i dalje ne mogu razlučiti zašto sam uopće i prihvatila ovu možebitnu smrtonosnu vožnju. Nikad više!", ispričala nam je studentica koja govori da joj je ovo iskustvo bilo među najgorim \'putničkim\' iskustvima ikada.

Iako su mnogi u tim trenucima poželjeli da se bar nisu ni uputili doma, poneki su izvukli životna iskustva i ako ništa drugo, razaznali kojim će (odnosno neće) prijevoznim sredstvima i prijevoznicima pružiti priliku da ih mirno i spokojno dovedu kući.