Mojfaks.hr u Nakon predavanja

'Nema života ni dobrog interneta': Studenti o 'prosvjetljenjima' koja dožive svaki put kad se s faksa vrate u svoj (mali) grad

Preseljenje u drugi grad zbog studija može na početku donijeti stres, nostalgiju, čak i tugu. Nakon nekog vremena taj osjećaj uglavnom zamijeni osjećaj uzbuđenja pa se vrlo brzo studenti priviknu na novi život i ljude. Kada tako sa studija vikendima ili za blagdane svrate doma iznenade ih neke stvari koje možda prije nisu primjećivali...

23. svibnja 2018 17:45
Slika nije pronađena

Slika nije pronađena Foto: MojFaks

Dok negdje živimo, uglavnom ne primjećujemo neke stvari sve dok primjerice ne odemo na putovanje od dva tjedna, vratimo se i tek onda zamijetimo primjerice da na zgradi preko puta naše stoji neki grafit koji bode u oči. Tada se čudimo što to nismo primijetili godinama ranije, a ista stvar je gotovo i s povratkom kući sa studija.



Prilikom povratka u obiteljsku kuću, uvijek iznova shvatimo koliko nam zapravo obitelj nedostaje, ali i koliko nas istovremeno ta ista familija može u trenu naživcirati. Neki će se samo prelaskom obiteljskog praga prisjetiti koliko im zapravo nedostaje mamina kuhinja, maženje s ljubimcem ili čak tišina manjeg grada, a da toga možda nisu ni svjesni dok s cimerom u drugom gradu gledaju seriju i ispijaju pive vikendima.

Na pitanje: "Što biste svaki put iznova shvatili kada bi se vratili kući sa studija?" odgovorili su nam sadašnji i bivši studenti različitih fakulteta, a s mnogim odgovorima ćete se sigurno moći poistovjetiti.

"Otišla sam na preddiplomski studij iz Osijeka u Zagreb i svaki put bi se iznova prisjetila koliko je Osijek zapravo mali grad. Prije nisam imala takav dojam. Također, shvatila bih koliko je ljudi zapravo otišlo u Irsku jer je dosta mojih prijatelja, koji su ostali u Osijeku kad sam ja otišla u Zagreb, krenulo u Dublin za boljim životom i poslom. Možda je banalan detalj, ali bih se svaki put prisjetila da se semafori u Osijeku uglavnom gase nakon 22 sata. I da, nema cuganja na javnim površinama!", studentica Odjela za turizam i komunikacijske znanosti Sveučilišta u Zadru.

...\'Htjela sam napustiti faks i vratiti se kući\': Što kad te u domu uhvati nostalgija za domom?...


"Kada se vrnem u svoje \'selo maleno\' iz Zagreba prisjetim se koliko je sve ostalo isto i da će vjerojatno ostati tako zauvijek. Babe i dalje sjede pred kućom i \'oblajavaju\' valjda svaku osobu koja povremeno prođe, a osobito \'onog tamo što vozi dobar auto\'. Ono što je dobro, a to uvijek iznova zaboravim, su niske cijene u kafićima. Platim kavu pet kunića i milina", student Pravnog fakulteta u Zagrebu.

"Uvijek se podsjetim da je sve pusto i da se nikad ne želim vratiti natrag", student Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu.

"Kada bi došla iz sa studija u Zagrebu u Split svaki put bih se podsjetila koliko mi Split nedostaje, posebno kave na rivi i kupanje po tri do četiri mjeseca te koliko je život usporeniji (u pozitivnom smislu). Prisjetila bih se također koliko sam promijenila razmišljanje u vezi nekih stvari, kako je lijepo kada ne moraš paziti na naglasak i kako je Zagreb, za razliku od Splita, pun poslovnih prilika", bivša studentica Filozofskog fakulteta u Zagrebu.



"Studiram u Zagrebu, a inače sam iz Varaždina pa svaki put kad se vratim u svoj grad prisjetim se da ga mogu doslovno prehodati u pola sata. U Zagrebu jedva jedan kvart možeš prijeći za sat vremena i sve je vrlo udaljeno. Doduše, jest dobro povezano, ali mi je to pokazalo da zapravo više preferiram život u manjem gradu", studentica Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.

"S Krka sam došla na studij u Zadar i svaki put kada dođem nazad prisjetim se koliko mi zapravo nedostaje Krk! Iskreno, ne odgovara mi dalmatinski mentalitet i taj neki \'pomalo\' stav", studentica marketinga na Sveučilištu u Zadru.

"Kada bih došla doma u Dubrovnik shvatila bih da Zagreb svakako ima više sadržaja, ali i da se ljudi manje petljaju u život \'susjeda\'. U zagrebačkim dućanima rade opušteniji ljudi iako se u Dubrovniku živi opuštenije i s manje stresa nego \'gore\'. Također, uvijek bi se ponovno prisjetila da se u Dubrovniku živi bolje od turizma nego od uredskog posla u Zagrebu", bivša studentica Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu.



"Ja sam došla iz malog baranjskog sela na studij u Osijek, a kada bih došla nazad na selo iznova bih se podsjetila da kod kuće nema života ni dobrog interneta. Isto tako, uvijek bih se pitala \'zašto sam ponijela sve ove skripte sa sobom kad svejedno neću učiti?\'. Premda sam tada možda mislila da su se neke stvari kući promijenile – nisu. Ja sam se promijenila i navikla na grad", studentica Filozofskog fakulteta u Osijeku.

...Kobasice, rakija, pečeno pile i sve ikad: Studenti nam otkrili što im mame natrpaju u torbe kad se vraćaju na faks...


...Pitali smo vas: je li bolje otići u drugi grad na studij ili ostati \'kod kuće\'?...


"Inače sam iz Vinkovaca, a fakultet sam upisala u Zagrebu. Kada se vratim kući uvijek se podsjetim zašto sam otišla sa sela jer iskreno ne želim raditi sve te fizičke poslove koje moram svaki put kad dođem makar i u \'goste\'. I da, uvijek se podsjetim koliko ljudi mogu biti jalni i svoju frustraciju ispoljavati na drugima",
studentica Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu.

"Prisjetim se koliko mi nedostaje pas, ali i najbolji prijatelj koji je ostao studirati u Zadru", student Medicinskog fakulteta u Splitu.

"Kada dođem doma iznova shvatim koliko zapravo volim živjeti sama. Naravno da volim svoju obitelj, ali mir je zaista neprocjenjiv. Između ostalog shvatim i da se stvari u mom gradu Virovitici sigurno neće dugo promijeniti", studentica Ekonomskog fakulteta u Osijeku.


Ivana Petrić
foto: Pixabay

Još vijesti