Studentske muke su zaista vječne: Problemi studenata iz 1972. aktualni su i danas

Ovih nekoliko redaka, vrlo lako mogli bismo pronaći u nekom od današnjih portala, međutim riječ je o dijelu teksta "Ljeto na studentski način" objavljenom 1972. godine u časopisu Svijet. Kako je u jeku period diplomskih radova, i česte posjete čitaonici novina i časopisa, mogu se pronaći zaboravljeni tekstovi za koje nakon iščitavanja nismo sigurni koliko su daleko u prošlosti, a koliko bi s malim izmjenama mogli biti objavljeni i danas.

"Prije dvije godine trebala sam početi raditi u "Piniji" u Petrčanima na recepciji hotela. Kad sam došla saznala sam da na recepciji nema mjesta ali da mogu raditi kao sobarica. Željela sam raditi i novac mi je bio potreban. Namjeravala sam njime kupiti knjige za sljedeću godinu. Prihvatila sam posao i već prvoga dana s jednom kolegicom dobila sam 20 soba da ih uredim. Tko je ikada obavljao taj posao, zna koliko to vremena i napora iziskuje. Ali bila sam na to pripravna. Ipak, nisam mogla prihvatiti objašnjenje da se za prijevoz do Petrčana sama moram brinuti, jer, kako sam saznala, hotelski kombi je vrlo često u kvaru, da svaki voćni sok koji bih u toku radnog vremena željela popiti, moram platiti po cijeni koju plaćaju i gosti hotela (osoblje hotela koje je u stalnom radnom odnosu sve plaća po internim cijenama), da nemam pravo ni na kakav topli doručak ni marendu... Kad sam sve to čula, otišla sam napokon pitati kako ću biti plaćena. Suma od 1.500 dinara za jednomjesečni rad mislim da nikoga ne bi zadovoljila – odustala sam. Da, moram i to spomenuti: posao nisam bila dobila preko Student – servisa, ali trebala sam preko njega biti isplaćena.", u razgovoru za Svijet svoje tadašnje iskustvo podijelila je studentica iz Zadra, Mira Zubčić.

Studentica Filozofskog fakulteta u Zadru, Ana Brzović tri je godine članica Student-servisa, i tri godine bezuspješno pokušava pronaći neki posao za vrijeme ljetnih praznika. Kako tim putem ne može dobiti posao, Brzović se planira okrenuti na žalost svima poznatoj "šteli".

"Slala sam molbe na natječaje, znam da sam ispunjavala tražene uvjete, ali ništa... I ove godine sam dobila odgovor da na žalost ne zadovoljavam potrebnim uvjetima, da je komisija razmotrila moju molbu, ali – ništa. Znam da turističke i ugostiteljske organizacije na području Zadra trenutno traže vrlo mnogo radne snage, ali eto, jednostavno putem Student – servisa ništa ne mogu dobiti. Ne preostaje mi drugo nego da pokušam tako, malo preko poznatih.", govori ona. 

Student-servis prije skoro 50 godina

U prostorijama Student-servisa na zidovima su bili izloženi mnogobrojni isječci iz novina s natječajima i potraživanjima za sezonsku radnu snagu. Oglasi su nudili najraznovrsnija zanimanja, od vrtlara, nadzornica soba, portira, pralja, do recepcionara i kuhara i tako više od 1000 oglašenih radnih mjesta. S potvrdom o redovnom školovanju, s dvije fotografije, liječničkom svjedodžbom i 10 dinara, tadašnji svaki "omladinac" mogao je  postati član  organizacije. Kao i danas, za njega je Student-servis pronalazio posao, organizacija za vrijeme njegova rada treba da štiti njegove interese te da ga nakon obavljenog rada isplati prema određenoj cijeni satnice.

Ponude poslova i dostupnost nisu isti u svim gradovima. Pa tako, iako su zadarski studenti 1972. godine imali posla, situacija za studente iz Šibenika ili Splita nije bila tako bajna.Ukoliko je neki student iz Šibenika ili Splita svoje praznike želio uložiti u rad u nekoj od turističkih ili ugostiteljskih organizacija morao se obratiti birou za zapošljavanje.

S druge strane, Omladinski servis u Zagrebu, svojim članovima nudio je rad u ugostiteljstvu i turizmu kao jedan od načina da se korisno i jeftino provedu ljetni praznici.