facebook,
whatsapp
Luka Crepuljarević imao je 15 godina kad se nakon tatine smrti zaputio obići praznu kuću na očevini. U tom se trenutku u njemu nešto prelomilo, osjetio je da je njegova budućnost upravo ovdje – u malenom, zabačenome selu. Shvatio je, kako piše Noizz, da će bez njega sve propasti. Ubrzo se iz centra srpskog gradića Zlatibora preselio petnaestak kilometara dalje u pitominu planinu.
Za 18. rođendan poželio – 3 ovce
Tri godine poslije dolaska na selo, Crepuljarević je domaćin u pravom smislu. Zimus je, da proslavi punoljetnost, molio majku da mu za rođendan kupi tri ovce. Htjela ga je počastiti nečim puno vrednijim, ali to je bila njegova želja. Danas Luka ima deset ovaca, a uz njih svinje, vrt, plastenik.
>>>Napustio fakultet i otišao na selo: Sad čuva ovce i uči druge igrati igrice<<<
"Mogao sam gospodski šetati centrom Zlatibora, nositi markirane tenisice i dane provoditi dokono po kafićima, ali ja sam htio opanke, u njivu, štalu. Evo me, uzgajam stoku i živinu, sadim vrt i plastenik, kosim dva hektara livade, kupim šljive, krčim šumu, cijepam drva, pečem rakiju, gnojim njivu. Bez ičije pomoći, a i ne tražim je. Svaki dan mi je ispunjen, a ništa mi nije teško. Staru kuću sam donekle renovirao, zamijenio stolariju, pločice, kupio novi šparhet", govori osamnaestogodišnji mladić.
Im dvije drvene štale, dva mljekara, sušaru, šupu, ljetnu kuhinju. Proizvodi suho i sirovo meso, jaja, krumpir, luk, mrkvu, ciklu, papriku, paradajz. I mlijeko će kad kupi kravu, čemu se nada uskoro. Planira i izgraditi veliku štalu i kupiti traktor.
Sve uloženo u imanje financira svojom ušteđevinom
Sve što je Luka uložio u domaćinstvo dolazi iz njegove ušteđevine – od novca koji zaradi i školske stipendije. A zaslužio ju je kao odličan učenik Ekonomske škole u Užicu, smjera carinski tehničar.
"Sve, sve, ali škola je prioritet. Ona ne smije tripiti, ona je karta za bolje sutra. Pratim nastavu onlajn, usklađujem obaveze na selu sa nastavnim satima. Dok škole nisu zatvorene zbog korone, u Užice sam putovao autobusom ili sa susjedima", priča on.
Luka je maturant, a najesen će biti, nada se, student jedne visokoškolske ustanove koja obrazuje carinike i koja ima ispostavu u Novoj Varoši. Profesori nastavu drže vikendom što Crepuljareviću odgovara. Paralelno će se baviti seoskim poslovima i studirati.
>>>Diplomirao pedagogiju, a sada je pastir: 'Lakše je s kozama nego s ljudima'<<<
"Želim živjeti u selu, a da radim na carini. Trebat će mi stalna primanja jer od poljoprivrede kao osnovne djelatnosti ne može se živjeti. Em, ovaj dio zlatiborske zemlje je kamenit i neizdašan, em su otkupne cijene stoke i poljoprivrednih proizvoda niske", kaže mladi poljoprivrednik.
Okrene se oko sebe i zamisli – da je ostao na Zlatiboru ovdje bi vladali muk, kopriva, trulež i korov. A ovako, imanje živi. Za ove tri godine postao je bolji čovjek.
Postavljaju nerijetko Luki pitanja može li ga nešto ipak navesti da se predomisli i vrati u urbani dio Zlatibora ili da ode u grad. Odlučno tvrdi – ne! Tu gdje je svojom je voljom, uživa, ništa mu ne fali. Osim možda više društva mladih ljudi s kojima bi se družio kad nema posla oko imanja.
izvor: Noizz.rs
