Vodič za brucoše

KAKO JE STUDIRATI NA: Predstavljamo Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu

MojFaks | Predstavljamo fakultete, 13.10.2016.



KAKO JE STUDIRATI NA: Predstavljamo Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu

Na Akademiji su djelovali brojni značajni umjetnici i nastavnici, pa je povijest Akademije likovnih umjetnosti dobrim dijelom i povijest hrvatske umjetnosti dvadesetog stoljeća.

Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu utemeljena je u lipnju 1907. godine kao Kraljevsko zemaljsko više obrazovalište za umjetnost i umjetni obrt. Prvi nastavnici bili su Robert Frangeš Mihanović, Rudolf Valdec, Robert Auer, Oton Iveković, Bela Čikos Sesija, Menci Clement Crnčić i Branko Šenoa. Po nacrtima Hermana Bolléa sagrađeni su prvi atelijeri, a za potrebe nastave adaptirana je dvorišna zgrada nekadašnjeg Zemaljskog rodilišta.

Od 1941. službeno se zove Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu na kojoj je od 1926. godine kratkotrajno djelovala Katedra arhitekture koju je vodio Drago Ibler.


foto: alu.unizg.hr

S vremenom je Odjel za kandidate učitelje risanja prerastao u Nastavnički odsjek, a godine 1956. službeno je osnovan i Grafički odsjek. Godine 1997. osnovan je Odsjek za restauriranje umjetnina (sada Odsjek za restauriranje i konzerviranje umjetnina) te 1998. Odsjek za animirani film (sada Odsjek za animirani film i nove medije), tako da Akademija danas ima šest odsjeka i 365 studenata.

Iskustvo studiranja približit će nam Stipan Tadić, mladi hrvatski umjetnik, autor "Najvećeg murala u Hrvatskoj" kojeg je oslikao na skladišnoj zgradi Konzuma na Zagrebačkoj aveniji, proročanske slike "Božić u Savskoj 66 (Šatoraši)" koja je anticipirala prošlogodišnju "šatorašku krizu", ulja na platnu "Moj diplomski rad" na kojemu je radio dvije i pol godine, performansa "My whole life" odigranoga u zagrebačkom SC-u i brojnih drugih projekata.


foto: youtube.com

Prvi puta samostalno izlaže 2009. godine u galeriji V. Bužančić u Zagrebu. Dobitnik je nekoliko nagrada te sudionik više samostalnih i skupnih izložaba od kojih treba izdvojiti: nagradu na 30. Salonu mladih, nagradu na svjetskoj izložbi portreta, skupne izložbe u Zagrebu, Rijeci, Osijeku, Splitu, Zadru, Bratislavi, Sardiniji, Bugarskoj, Crnoj Gori, Kini, Turskoj. Živi i radi u Zagrebu.



Naš sugovornik...foto: privatna arhiva

Akademija malo kaska za ostalim fakultetima


Stipan Tadić diplomirao je slikarstvo 2011. godine u klasi profesora Zlatka Kauzlarića Atača stoga mu je iskustvo studiranja još uvijek jako živo. Iako je sam fakultet upisao odmah nakon završene Škole primijenjenih umjetnosti, danas je stava da je Akademija idealan fakultet za osobe koje već imaju određeno radno iskustvo ili pak završen neki drugi fakultet prije upisa na ovu sastavnicu Sveučilišta u Zagrebu.

"Zrelost koja dolazi malo kasnije u dvadesetima je potrebna da Akademija bude shvaćena ozbiljno i da se iz nje može nešto ozbiljnije izvući. U suprotnom, po nekom osnovnom obrazovanju, ALU malo kaska za ostalim fakultetima i studenti često izlaze neobrazovani nakon diplome. Najviše toga ovisi o samom studentu i generaciji u kojoj se nađe. Ako je generacija poticajna i progresivna, prednosti Akademije dolaze najviše do izražaja. Sloboda i lakoća studiranja će mi ostati zauvijek u najljepšem sjećanju, baš zato što smo kao ekipa jako puno radili i trudili se", objašnjava nam Tadić.

Ovo je ujedno najveća mana fakulteta kojeg vam danas predstavljamo: ležerna atmosfera unutar koje mogu stasati samo studenti produktivni sami po sebi.


Tadić s mentorom, foto: privatna arhiva

"Postoje tri zgrade na kojima se studira na ALU, ja sam bio u Ilici na slikarstvu. Tamo je najveća mana to što je stvarno preležerna atmosfera, studenti doslovce mogu raditi što god žele – to je super za one ljude koji su produktivni sami po sebi, ali nije baš dobro za 'prosjek', niti za daljnji razvitak hrvatske likovne scene", kaže nam.

Ovisno o smjeru koji studirate, plaćat ćete više za dodatne materijale


Stipan kaže da je za vrijeme njegovog studija Akademija osiguravala neke jeftinije boje, terpentin i osnovni materijal za pristojno studiranje, no troškovi prvenstveno ovise o tome što studirate.

"Materijal nije neki veliki problem u slikarstvu, s obzirom da je ono dosta fleksibilno što se tiče cijena, dok veći problem recimo imaju kipari. Mogao bih reći da u jednom mjesecu ode sigurno 200-300kn na nešto", kaže.


Manje ex cathedra predavnja, više kreativnog rada...foto: privatna arhiva

Ova svota zasigurno nije malena tako da će svi studenti Akademije morati računati na dodatne troškove za "potrošni" materijal koje im neće "pokriti" sam fakultet.

Velika prednost je menza u kojoj možete doći u radnoj odjeći


I dok studenti drugih, masovnijih fakulteta muku muče s beskrajnim redovima u menzama (prisjetimo se onih na FSB-u, u Cassandri na FER-u, a o onima u sklopu domova ili SC-a da ne pričamo), umjetnici u nastajanju po ovom su pitanju povlašteni.

"Fakultet ima svoju menzu i super je jer studenti s ALU imaju prednost u dugačkim redovima ljudi s drugih fakseva, a i ne morate izlaziti iz radne odjeće kada idete jesti", u šali kaže Stipan.

Koliko daš – toliko ti se vrati (kad je zarada u pitanju)


Kad razmišljamo o umjetnosti, svima nam uglavnom na pamet padaju tragične priče slavnih umjetnika koji su se proslavili tek nakon smrti koju su pak dočekali u krajnjoj bijedi. S druge strane, postoje umjetnici poput Koonsa i Hirsta koji za svog kič dobivaju astronomske svote. Stoga je pitanje isplativnosti diplome ovog fakulteta škakljivo pitanje čiji se odgovor krije u spletu društveno-ekonomskih okolnosti, sposobnosti da se dobro "prodamo", talenta, zaleđa i brojnih drugih faktora.


Slika "Predaja seminara". Na slici prikazani Quien, Luka Hrgović, Miran Šabić i naš sugovornik. foto: privatna arhiva

"Ako se netko kani baviti freelance slikarstvom, mislim da prosjek za početak može biti oko 2500kn mjesečno, u najboljem slučaju. Ako se izdrži i uspije nekako plasirati kroz 4-5 godina, prosjek može narasti do pristojnih 7000kn, dok naravno, oni vrhunski s najvećom produktivnošću i kvalitetom znaju biti i veoma imućni. Mislim da tu vrijedi dobro staro pravilo: Koliko daš toliko ti se i vrati", kaže Stipan.

Tulumi uz čobanac i kuhano vino


Uz ležernu atmosferu na studiju ide i odlično druženje. Još jedan od stereotipa vezanih uz umjetnike je i onaj da odlično tulumare, na pomalo ekscentričan način. Ono što nam je Stipan prepričao ipak je sasvim uobičajeno i "domaće".

"Dok sam bio prva i druga godina bili su odlični tulumi po klasama, za brucošijadu je bio organiziran ogroman tulum na kiparstvu, na kojem se kuhao čobanac i pilo domaće vino. Atmosfera je bila odlična, to je bio pravi team building", kaže.


foto: privatna arhiva

No, osim brucošijade tulumari se i tijekom godine. "Uvijek je dobar i božićni tulum, a da ne govorim o spontanim tulumima po klasama tijekom cijele godine. Brucošijada se kasnije prebacila u klub 'Saloon', što je po meni katastrofa, nikad nisam volio taj klub i ne razumijem zašto se to desilo", razočarano kaže.

Prije se organizirao jedan put u München godišnje, ali to se ukinulo, isto naš sugovornik ne razumije zašto.

"Moj dragi profesor Atač nas je vodio u Fužine, Lopar na slikanje u prirodi, ali ni toga više nema. Tako da, tu ste dosta prepušteni samoorganizaciji", dodaje.


Ne šetaju samo agronomi i šumari prirodom...foto: privatna arhiva

Kod Leonide Kovač i Quiena najteži, ali i najbolji ispiti


Na svakom fakultetu ima nekoliko kolegija koji zadaju glavobolje studentima i koje prenose u neke više godine, dokle god im je to uopće moguće. Ni Akademija po tome nije iznimka. No, zahtjevno ne znači dosadno i besmisleno.

"Meni je jako drag bio kolegij suvremene umjetnosti kod Leonide Kovač, te je na prvoj godini bio dosta strog Quien iz povijesti umjetnosti. To su bili najteži, ali i najbolji kolegiji i ispiti. Ostalo je sve dosta 'lepršavo' ", otkriva nam Tadić.

Nakon diplome ne čekaju vas idealni uvjeti


Svi studenti nakon diplome kreću u osobnu borbu za radno mjesto, dovoljno financija koje osiguravaju pristojnu egzisteniju, lov na karijeru i samoispunjenje. Isto naravno čeka i diplomirane umjetnike, no s obzirom na stanje kulturnog sektora u Hrvatskoj, možemo reći da im je posebno teško.

"U jako malom postotku studenti uopće nastave raditi ono što su studirali na ALU. Idealne uvjete toplog i lijepog ateljea s kuharicama u prizemlju je teško postići u pravom životu. Oni koji se nekako uspiju probiti dosta putuju i izlažu, nerijetko se i sele u inozemstvo", zaključuje naš sugovornik.

Iskustvo studiranja na ovom faksu u pet riječi


Woodstock, 69, Dürer, Quien, Hahaha, Beuys

Ivana Petrić
foto: privatna arhiva


Akademija likovnih umjetnostiStipan Tadićiskustvo studiranja


Prati nas na Instagramu!