Čim upišeš fakultet i kreneš na prvosemestralna predavanja, sigurni misliš da si odrasla i odgovorna osoba, no kako se približavaš apsolventuri sigurno se pitaš kamo je to vrijeme odletjelo i kako je studij tako brzo došao svome kraju. Zašto nisi više uživao/la u svim divnim situacijama i događajima koji su sada samo lijepe uspomene?
...Znakovi koji pokazuju da se približavaš diplomi...
Ovo je 10 pouzdanih snakova da sazrijevaš u apsolventa koji si to ne želi priznati i koji ne želi otići s fakulteta jer je studiranje najljepši period života:
* Usvojio/la si radne navike i metode učenja koje ti najbolje odgovaraju. Ali čak i sada imaš perioda kad se osjećaš nekako ovako:
* Imaš onog jednog profesora/icu, zaposlenika na fakultetu, asistenta, šefa na praksi ili stažu...bilo koji osobu od autoriteta s kojom možeš biti 100% iskren/a i prirodan/na. Zahvalan/na si mu/joj do neba jer je tu da te dobri tijekom studija i navija za tebe cijelim putem.
* Kad kažeš da si apsolvirao/la ustajanje, spremanje i jurcanje do faksa da stigneš na predavanje u samo 10 miuta otkad otvoriš oči – ne pretjeruješ. Zbilja to možeš.
* Više ne jedeš doručak, ručak i večeru u menzi i zapravo žališ jer nikad ne znamo cijeniti ono što imamo dok to ne izgubimo.
* Sve si prošao/la. Svi to prođemo: jeftina pića, opijanja i sramotne plesne korake koji će nas obilježiti do kraja života. Hoćeš li to ponoviti? Vrlo vjerojatno, ali možeš se barem pretvarati da si sada zrelija osoba.
* Toliko si se puta preselio/la da si već stručnjak za selidbe. Pretvorio/la si pakiranje i raspakiravanje, raspored, tajming i naređivanje radnicima ili prijateljima koji ti pomažu u znanost!
* Iskusio/la si "da, predaja seminara završila je danas u ponoć" krizu. Naravno da je podne, ti si vani na kavi kad ti sine ova grozna misao i pokušavaš se svejednu ulogirati u sustav i predati seminar što ne možeš. Hoćeš li slati profesoru mail? Naravno! Samo zbog redovitog pohađanja predavanja, sigurno će ti dati odgodu. Sve će biti ok, kao što sve doista i bude ok na kraju.
* Posve si siguran/na koji je najkraći put po fakultetu ili kampusu dok juriš predati esej na konzultacije koje završavaju u 17 sati, a sad je naravno 16:57.
* Možda to dobro skrivaš, ali dobiješ napadaj panike kad pomisliš da moraš naći pravi posa, imati pravu obitelj, plaćati prave račune i kuhati prave večere, a osjećaš se kao dijete. (*=!)#!(#!#/)"panični napadaj panike!q=")#()=)
* Ali unatoč svemu tome, prošao/la si najtežu prvu godinu fakulteta, dogirao/la do apsolventure poprilično bezbolno i uspješno. Pusti da sve ide svojim tokom, čak i ako misliš da si još uvijek više na mentalnoj razini pubertetlije u prvom srednje. Ne treba biti suviše ozbiljan u životu. Svi znamo nu: nitko se iz nejga nije izvukao živ.
L.B./izvor: The Odyssey Online
foto: Twitter@HookedOnfriends