facebook,
whatsapp
Ljudi koji planiraju postati znanstvenici i različiti inženjeri moraju biti spremni na vrlo težak posao i učenje, a neki nisu te sreće jer već u startu imaju averziju prema prirodnim znanostima. Za to su čini se krivi roditelji, učitelji ili neka druga figura autoriteta, barem tako tvrdi Science news for students.
Stvar je u tome da kada nam "starci" tijekom naših ranih godina kažu da nismo talentirani za matematiku ili fiziku, mi to prihvaćamo i stvaramo odbojnost prema tim predmetima. Već stereotipno se dječake smatra boljima na znanstvenom području dok su "djevojke bolje u čitanju i verbalnom izražavanju", a učenici koji kasnije postanu studenti lako kreću neprimjetno živjeti kroz ove stereotipe.
...Student inženjerstva objasnio: studentice nisu ravnopravne s dečkima...
Stereotipe treba iskorijeniti
Iako već po svijetlim primjerima i kod nas vidimo da su stereotipi prošlost i da djevojke sve više kreću putem tehničkih znanosti i takvih fakulteta, trebalo bi same sebe osvijestiti o tome da ne postoje "muška" i "ženska" zanimanja kao ni fakulteti ili škole.
Vjerovali ili ne, čak i pomaganje oko zadaće može biti zamka jer većina roditelja ima odbojnost prema matematici pa ako u stresu djeci pomažu, tu nervozu i osjećaj će prenijeti i na njih. U slučaju da jednog dana ne želite biti roditelj koji će u svom djetetu stvoriti odbojnost prema prirodnim znanostima, zapamtite jedno: bitan je stav!
...Studentica na \'muškom\' fakultetu: Stereotipi su stvar prošlosti – ovo je naše vrijeme!...
Studentica matematike iz Osijeka I.S., kaže da se nikada nije vodila stereotipima te da na njenom faksu ima više djevojaka nego momaka, ali profesori su uglavnom muškarci.
"Roditelji mi nikada nisu rekli da nisam za nešto, a kada neko gradivo iz matematike kao dijete nisam shvatila mama je uvijek uzela knjigu, to proučila i pokušala mi objasniti te me poticala na učenje. Moj izbor fakulteta nije imao veze s roditeljima, ali sam zahvalna mami što mi je kroz osnovnu pomagala u vezi matematike", kaže 23-godišnja studentica.
V.K.-B., inženjerka matematike i nekadašnja studentica zagrebačkog PMF-a, prokomentirala nam je ovu tezu na svoj način.
"Mislim da je pitanje zašto su matematika i fizika bauk puno kompleksnije i uključuje puno više faktora. Da roditelji odigraju svoju ulogu, svakako, ali nisu jedini faktor. Kod mene valjda dijelom ima i genetska predispozicija (mama je studirala matematiku i fiziku, ali je prekinula zbog obiteljskih razloga, tata je strojarski tehničar, ujak inženjer strojarstva, bratići programeri itd.). Osobno mi matematika i fizika nisu predstavljali veliki izazov u školi, oduvijek mi je to bilo zanimljivo i nije mi bio problem potrošiti sate proučavajući nešto što nije odmah \'sjelo\'. Mislim da je to i jedan problem kod današnjih učenika, studenata. Nema uvijek instant rješenja, ponekad je sistem pokušaja i pogrešaka, čitanja i istraživanja jedino što preostaje, a većini se to jednostavno ne da. Kod mene je sigurno ulogu imala i profesorica u srednjoj školi", objasnila nam je.
Prema svemu ovome nameće se i zaključak: tko ohrabruje svog budućeg studenta i potiče ga/ju da se bavi brojkama, na kraju će imati studenta uspješnog na tom polju, a kasnije i stručnjaka. No, uz pravilan odgoj, bitne su i individualne predispozicije: netko će se lakše pronaći u rješavanju matematičkih problema i savladavanju formula, a drugi će se pronaći u umjetničkom stvaranju, verbalizaciji, mehanici i sl.
Ivana Petrić
foto: Shutterstock
