facebook,
whatsapp
Za Barometar Večernjeg lista odlučio je upozoriti na diskutabilnost ove šangajske liste te uz pomoć smještanja stvari u perspektivu ukazati na činjenicu da Sveučilište u Zagrebu i nije tako loše. Je li u tome uspio, prosudite sami.
Donosimo dio njegovog teksta, a cijeli možete pročitati ovdje.
"Sveučilište u Zagrebu je u svjetskim mjerilima vrlo, vrlo dobra visokoobrazovna ustanova. Valja navesti brojeve.
Prema podacima jednog portala koji se bavi znanošću u regiji, u svijetu postoji više od 22 tisuće sveučilišta. To znači da liste do 500 mjesta obuhvaćaju samo 2,27 % sveučilišta.
Pretpostavimo kao najnepovoljniju mogućnost da je Sveučilište u Zagrebu na 600. mjestu dakle među 2,72 %. Gdje su primjerice ambasadori Hrvatske, nogometna reprezentacija. Godine 2013. naša je reprezentacija bila na 14. mjestu od 208 članica FIFA-e. Smatra se velikim uspjehom nastup naše atletske reprezentacije u Kini, gdje smo na 20. mjestu po uspješnosti. A to je oko 10 % svrstanih na ranglisti.
U najmanju ruku je Sveučilište u Zagrebu dva puta bolje od nogometne reprezentacije i atletičara. Koliko se posvećuje pozornosti sportu, a koliko problemima hrvatske akademske i ostale znanstvene zajednice. Ali nogomet, pa i naše atletičarke su opijum za narod ili najvažnija sporedna stvar za sirotinju. Naime najvažnija sporedna stvar za bogatune je golf.
Osnovu da se zaradi novac za znanost i obrazovanje, ali i sport je gospodarski položaj zemlje.
Po konkurentnosti u 2013. Hrvatska je bila na 77. mjestu od 144 zemalja. Dakle 53% zemalja je ispred Hrvatske. Omjer konkurentnosti i Sveučilišta 53:2,72=19,5. Sveučilište je toliko puta bolje od hrvatske konkurentnosti.
Svaka analiza bi pokazala da je Sveučilište poput zagrebačkog s trideset i tri subjekta, organizacijski neupravljivo...
Postoje dvije mogućnosti, integracija u jedinstveno sveučilište. Druga je mogućnost da se prihvati prijedlog iz 1994. Neka se Sveučilište u Zagrebu razdvoji u nekoliko sveučilišta. Vjerujem da bi se skupina fakulteta s područja prirodoznanstva sigurno probila na bolje mjesto, pa i ispred Sveučilišta u Ljubljani.
Za odgovarajuće financiranje koje će sveučilišta isporučivati strancima novo znanje i to plaćati, netko mora zaraditi novac.
Življenju na kredit približava se kraju. Mogli bi to uraditi tehničari i biotehničari. Ako ih se ne će prisiljavati da im vrijede samo radovi za žigom nego i patenti, projekti i slične aktivnosti. No, tko u ovoj sredini šljivi tehničare i biotehničare. Kada ih se čuje u javnosti? Gotovo nikada.
Ovaj članak objavljuje se na dan kada obilježavam 50 godina što sam počeo raditi na Fakultetu strojarstva i brodogradnje. Zahvaljujem se FSB-u na toj povlastici. A radim i dalje, što mi još uspješnije omogućuje počasno zvanje profesora emeritusa.
Prof. emeritus Igor Čatić“
L.B./izvor: Večernji list
foto: arhiva
