facebook,
whatsapp
Facebook stranica \'Studentski pastoral\' mjesto je na kojem možete dobiti sve važne informacije vezane uz studentski vjeronauk i aktivnosti studentskog pastorala Sveučilišta u Zagrebu.
Ovaj put don Stojić pokušao je objasniti, je li po Crkvenome nauku, \'downloudanje\' sadržaja s interneta krađa, a samim time i grijeh.
Pitanje je glasilo:
\'Moj je muž uvjeren u to da je "skidanje" knjiga s interneta grijeh i zato se nakon ispovijedi pričesti jednom, najviše dvaput, a nakon toga više ne jer nastavlja sa svojim grijehom. Je li on u pravu kad misli da je to grijeh, kad to ispovijeda kao grijeh i je li to zapreka pričesti? Ja mislim da je u krivu i da to nije grijeh. Također ću povući analogiju s gledanjem serija preko interneta jer bi u tome slučaju bio grijeh i svako moje gledanje neke serije. Prosvijetlite nas. Hvala!\'
A evo kako je odgovorio:
\'Poštovana!
Zapreka je pričesti teški grijeh. Da bi neki grijeh bio težak, trebaju biti prisutna tri elementa: teška stvar, slobodna volja i puna svijest o onome što se čini. Tešku stvar pak određuje Deset zapovijedi, među kojima je i „Ne ukradi!“
Je li „skidanje“ s interneta krađa? Svakako nije krađa u klasičnom smislu riječi, jer se „skidanjem“ ne oduzima posjed stvari koju se „kopiralo“, kao kod klasične krađe. Međutim, ukoliko se radi o „skidanju“ stvari zaštićene autorskim pravom, tu se radi o kršenju zakona i činu nepoštenja prema autoru djela. Netko je uložio vrijeme, rad, novac da bi na kraju drugi, bez njegova dopuštenja i bez naknade uživao u tome. Ne zvuči li to kao grijeh? Dakle, radilo bi se o krađi u nekom širem smislu.
S druge strane, postoje u ovom području i situacije koje nisu tako jasne. Ponajprije zbog različitog odnosa pojedinih zakonodavstava prema autorskim pravima. Nadalje, neki autori dopuštaju „download“ određenih svojih uradaka radi reklame. Treće, Crkva, imajući na umu opću namjenu dobara, uči da onaj „tko se nalazi u krajnjoj nuždi ima pravo da sebi pribavi potrebno od tuđega“ (Gaudium et Spes 69). Može li se to protegnuti na pojedine slučajeve „skidanja“ s Interneta? Možda i može. Ipak, teško je opravdati da netko npr. „skine“ brdo glazbe i igrica radi zabave smatrajući da se nalazi u krajnjoj nuždi! „Nužda“ o kojoj je ovdje riječ treba biti objektivna stvarnost, ne tek osobni hir.
Što se tiče težine ovoga grijeha, on svakako ovisi i o tome koliko je nositelj prava oštećen, odnosno o kojem se iznosu treba raditi da bi se taj grijeh smatrao teškim. Ovdje pak treba uzeti u obzir i subjektivni kriterij (ako oštetim za isti iznos siromaha i bogataša, prvome sam nanio veću štetu), ali također i objektivni kriterij (ako oštetim nekoga za određeni iznos, uvijek se radi o teškom grijehu bez obzira na subjektivne okolnosti). Što se tiče objektivnog kriterija, odnosno konkretne sume o kojoj bi se radilo da bi krađa bila teški grijeh, jedno od uvjerljivijih teoloških mišljenja jest da bi se radilo o iznosu dnevne plaće.
Nadam se da će tebi i suprugu ovi kriteriji biti korisni za donošenje ispravnih odluka.
Btb,
don Damir\'
L.B./izvor: Facebook@Studentski pastoral
foto: arhiva
Ovaj put don Stojić pokušao je objasniti, je li po Crkvenome nauku, \'downloudanje\' sadržaja s interneta krađa, a samim time i grijeh.
Pitanje je glasilo:
\'Moj je muž uvjeren u to da je "skidanje" knjiga s interneta grijeh i zato se nakon ispovijedi pričesti jednom, najviše dvaput, a nakon toga više ne jer nastavlja sa svojim grijehom. Je li on u pravu kad misli da je to grijeh, kad to ispovijeda kao grijeh i je li to zapreka pričesti? Ja mislim da je u krivu i da to nije grijeh. Također ću povući analogiju s gledanjem serija preko interneta jer bi u tome slučaju bio grijeh i svako moje gledanje neke serije. Prosvijetlite nas. Hvala!\'
A evo kako je odgovorio:
\'Poštovana!
Zapreka je pričesti teški grijeh. Da bi neki grijeh bio težak, trebaju biti prisutna tri elementa: teška stvar, slobodna volja i puna svijest o onome što se čini. Tešku stvar pak određuje Deset zapovijedi, među kojima je i „Ne ukradi!“
Je li „skidanje“ s interneta krađa? Svakako nije krađa u klasičnom smislu riječi, jer se „skidanjem“ ne oduzima posjed stvari koju se „kopiralo“, kao kod klasične krađe. Međutim, ukoliko se radi o „skidanju“ stvari zaštićene autorskim pravom, tu se radi o kršenju zakona i činu nepoštenja prema autoru djela. Netko je uložio vrijeme, rad, novac da bi na kraju drugi, bez njegova dopuštenja i bez naknade uživao u tome. Ne zvuči li to kao grijeh? Dakle, radilo bi se o krađi u nekom širem smislu.
S druge strane, postoje u ovom području i situacije koje nisu tako jasne. Ponajprije zbog različitog odnosa pojedinih zakonodavstava prema autorskim pravima. Nadalje, neki autori dopuštaju „download“ određenih svojih uradaka radi reklame. Treće, Crkva, imajući na umu opću namjenu dobara, uči da onaj „tko se nalazi u krajnjoj nuždi ima pravo da sebi pribavi potrebno od tuđega“ (Gaudium et Spes 69). Može li se to protegnuti na pojedine slučajeve „skidanja“ s Interneta? Možda i može. Ipak, teško je opravdati da netko npr. „skine“ brdo glazbe i igrica radi zabave smatrajući da se nalazi u krajnjoj nuždi! „Nužda“ o kojoj je ovdje riječ treba biti objektivna stvarnost, ne tek osobni hir.
Što se tiče težine ovoga grijeha, on svakako ovisi i o tome koliko je nositelj prava oštećen, odnosno o kojem se iznosu treba raditi da bi se taj grijeh smatrao teškim. Ovdje pak treba uzeti u obzir i subjektivni kriterij (ako oštetim za isti iznos siromaha i bogataša, prvome sam nanio veću štetu), ali također i objektivni kriterij (ako oštetim nekoga za određeni iznos, uvijek se radi o teškom grijehu bez obzira na subjektivne okolnosti). Što se tiče objektivnog kriterija, odnosno konkretne sume o kojoj bi se radilo da bi krađa bila teški grijeh, jedno od uvjerljivijih teoloških mišljenja jest da bi se radilo o iznosu dnevne plaće.
Nadam se da će tebi i suprugu ovi kriteriji biti korisni za donošenje ispravnih odluka.
Btb,
don Damir\'
L.B./izvor: Facebook@Studentski pastoral
foto: arhiva
