facebook,
whatsapp
I iako je odabir zanimanja ili profesije također jedna od zrelih odluka koje pokazuju da si na dobrom putu da postaneš odgovorna, odrasla jedinka, postoje i neki drugi znakovi koji odaju da smo na dobrom putu da se počnemo ponašati kao vlastiti roditelji. (Grozna zamisao, jel da?)
Zauvijek ćeš reći zbogom Petru Panu kad primijetiš sljedeće stvari:
* Više ne mrziš braću i(li) sestre.
Možda će ti i dalje njihove navike biti iritantne ili neshvtljice, ali počet ćeš uviđati da su braća i sestre odlični saveznici u borbi protiv roditelja.
* Počet ćeš cijeniti roditelje.
Nikad nećeš shvatiti potrebu da te i dalje zovu na mobitel i provjeravaju gdje si dok nadoknađuješ propušteno s prijateljima tijekom praznika, ali odrastanje podrazumijeva shvaćanje žrtve koju su roditelji godinama podnosili za tebe samo da bi imao/la priliku školovati se i imati sve što ti je bilo potrebno (a naravno i više od toga).
* Naručuješ se kod liječnika – sam/a.
Bez obzira radi li se o općoj praksi, zubaru, ginekologu ili bilo kojem drugom liječniku, sam/a ćeš se naručiti za pregled kad je to potrebno. Iako je odlazak doktoru najstrašnija moguća stvar, to svi znamo.
* Ideš ćoriti u razumno vrijeme.
Cjelonoćno partijanje i učenje polagano uzimaju danak na tvome zdravlju i životnim navikama koje se polagano ubacuju u nižu brzinu. Sve češće ideš spavati u neko razumno vrijeme, a cjelonoćna tulumarenja sve ti teže padaju pa sljedeća dva dana provedeš u krevetu.
* Ne duriš se bespotrebno.
Oni dani gdje je durenje trajalo više od nekoliko minuta su prošlost! Sad možeš neke stvari \'pregrmiti\' bez suvišnih emocija i većinu stvari uzeti \'sa zrnom soli\'. Jednostavno, ne shvaćaš osobno situacije kad po tisućiti put cimer ne promijeni potrošenu rolu toalet papira...
* Usavršio/la si umijeće pranja rublja.
Da, nažalost i taj dan je došao! Nekoliko ćeš puto zabrljati, možda čak i ofarbati bijeli veš nekom kričavo crvenom majicom, ali sve je to cijena samostalnosti.
* Moraš početi razmišljati o porezu (čak i na zaradu koja \'kapne\' preko studentskih ugovora).
Kad se počneš žaliti na to kako puno radiš, a malo zaradiš, a onda nakon nekoliko tisuća kuna još moraš početi razmišljati i o porezu – znaš da se pretvaraš u odraslu osobu.
* Imaš životopis.
Jednom kad ti postane bitno raditi stvari bitne za životopis (što bi ga lijepo moglo uljepšati i dati ti prednost pred drugim kandidatima) i razmišljati o poslodavcima kod kojih bi volio/voljela raditi – znaš da je djetinjstvo završilo.
L.B./izvor: Her Campus
foto: quotescharts.com
Zauvijek ćeš reći zbogom Petru Panu kad primijetiš sljedeće stvari:
* Više ne mrziš braću i(li) sestre.
Možda će ti i dalje njihove navike biti iritantne ili neshvtljice, ali počet ćeš uviđati da su braća i sestre odlični saveznici u borbi protiv roditelja.
* Počet ćeš cijeniti roditelje.
Nikad nećeš shvatiti potrebu da te i dalje zovu na mobitel i provjeravaju gdje si dok nadoknađuješ propušteno s prijateljima tijekom praznika, ali odrastanje podrazumijeva shvaćanje žrtve koju su roditelji godinama podnosili za tebe samo da bi imao/la priliku školovati se i imati sve što ti je bilo potrebno (a naravno i više od toga).
* Naručuješ se kod liječnika – sam/a.
Bez obzira radi li se o općoj praksi, zubaru, ginekologu ili bilo kojem drugom liječniku, sam/a ćeš se naručiti za pregled kad je to potrebno. Iako je odlazak doktoru najstrašnija moguća stvar, to svi znamo.
* Ideš ćoriti u razumno vrijeme.
Cjelonoćno partijanje i učenje polagano uzimaju danak na tvome zdravlju i životnim navikama koje se polagano ubacuju u nižu brzinu. Sve češće ideš spavati u neko razumno vrijeme, a cjelonoćna tulumarenja sve ti teže padaju pa sljedeća dva dana provedeš u krevetu.
* Ne duriš se bespotrebno.
Oni dani gdje je durenje trajalo više od nekoliko minuta su prošlost! Sad možeš neke stvari \'pregrmiti\' bez suvišnih emocija i većinu stvari uzeti \'sa zrnom soli\'. Jednostavno, ne shvaćaš osobno situacije kad po tisućiti put cimer ne promijeni potrošenu rolu toalet papira...
* Usavršio/la si umijeće pranja rublja.
Da, nažalost i taj dan je došao! Nekoliko ćeš puto zabrljati, možda čak i ofarbati bijeli veš nekom kričavo crvenom majicom, ali sve je to cijena samostalnosti.
* Moraš početi razmišljati o porezu (čak i na zaradu koja \'kapne\' preko studentskih ugovora).
Kad se počneš žaliti na to kako puno radiš, a malo zaradiš, a onda nakon nekoliko tisuća kuna još moraš početi razmišljati i o porezu – znaš da se pretvaraš u odraslu osobu.
* Imaš životopis.
Jednom kad ti postane bitno raditi stvari bitne za životopis (što bi ga lijepo moglo uljepšati i dati ti prednost pred drugim kandidatima) i razmišljati o poslodavcima kod kojih bi volio/voljela raditi – znaš da je djetinjstvo završilo.
L.B./izvor: Her Campus
foto: quotescharts.com
