Mojfaks.hr u Vodič za brucoše

Ispovijesti brucoša: Kako smo preživjeli početak nastave

Sigurni smo da ste i vi osjetili onu knedlu u grlu kad ste po prvi puta stali pred ulazna vrata fakulteta na kojem studirate. Nove navike, nepoznati ljudi, ozbiljni profesori i hrpa knjiga koje moraš pročitati... to je ta knedla o kojoj pričamo!

9. listopada 2015 16:46
Slika nije pronađena

Slika nije pronađena Foto: MojFaks

Odlazak na fakultet je tvoja inicijacija u svijet samostalnih i odraslih osoba. Ok, do diplome te čeka još puno uživanja, tulumarenja, druženja, plakanja i smijanja, ali ovako kad dođeš prvi dan na nastavu – sve se čini tako zastrašujuće. Tako započinje tvoj život odrasle osobe: morat ćeš stisnuti zube i krenuti hrabro u tu novu pustolovinu koja se zove studiranje.

Sakupili smo izjave studenata sa raznih veleučilišta i sveučilišta koji su bili dovoljno hrabri da sa svima nama podijele sve strahove, ali i zadovoljstva, tog prvog dana nastave. Iako je brucoška godina najstresnija i sve druge uvijek će ti izazvati laganu nervozu u želucu i nesanicu večer ranije... Za to nikada nisi prestar/a...

Evo kako brucoši, ali i oni malo stariji, doživljavaju prvi dan nastave!

1. “Kako ću se snaći sama među 600 drugih brucoša?”

Na samom početku me pomalo bilo strah kako ću se snaći sama među 600 drugih brucoša na mojem fakultetu i hoću li upoznati nekoga da ne budem baš sama na svakom predavanju. Dok sam kupila knjige, preokrenulo mi se u glavi koliko stranica ima samo jedna knjiga i sama pomisao na to kako ću naučiti takvu knjižurinu.

Veselim se \'novom životu\', jer mi svi stariji kažu kako će mi period studiranja biti najbolji dio života, a veselim se i novim kolegama i prijateljima.

Što se tiče nas brucoša, sama mogu reći da me strah kako ću ispočetka krenuti s učenjem jer je sve ovo za mene novo, neće biti kao srednja škola, bit će puno teže i puno više ću morati raditi. S vremenom ću se početi i odricati nekih stvari kako bi ostvarila na kraju krajeva ono najvažnije, da kada završim fakultet radim ono što želim i volim. Mislim da su stariji iskusniji i da nisu preplašeni kao studenti prve godine, ali nije ni njima puno lakše. I oni puno više uče, odgovorniji su i zreliji.
L.D., Pravni fakultet, Zagreb, 1. godina

2. “Sve je puno lakše kada je opuštenije!”

Na početku godine, po svom iskustvu, ništa me ne stresira pretjerano. Počeci su mi uvijek zanimljivi kada se upoznajemo s novim profesorima, kolegijima i novim ciljevima.

Prve godine je to bilo malo teže zbog nove okoline i ljudi, no već nakon nekoliko dana se sve posložilo. Vesele me novi izazovi i nova iskustva, a najviše me veseli praktični dio nastave s obzirom da više nema puno teorije kao prve godine. Što se profesora tiče, ovisi od svakog. Neki su bolje, neki lošije organizirani. Šteta je što mi, studenti, u tim situacijama najviše ispaštamo, no što prije se na to priviknemo, bit će nam lakše jer će nas, uz dobra, kroz život pratiti i loša iskustva.

Moj savjet za brucoše je da se ne treba previše opterećivati. Sve je puno lakše kada je opuštenije, a i već drugi dan će pronaći nekog uz kog će biti lakše upoznavati i ovaj period života.
K.Š., Sveučilište Sjever Koprivnica, 2. godina

3. “Na početku akademske godine najviše me stresirala papirologija!”


Na početku akademske godine najviše stresa sam imala oko papirologije. Prvi tjedan nisam se još uselila u stan pa sam morala puno toga obavit u jednom danu. Bilo je jako naporno putovati do Zagreba i hodati od mjesta do mjesta po različite dokumente.

Predavanja su mi dosta zanimljiva i to me najviše veseli ove godine, ali ne sviđa mi se što ih ima jako puno u jednom danu i dugo traju tako da sam na kraju dana uvijek umorna.

Profesori se zasad drže termina predavanja i s njima nemamo nikakvih problema, jedino što su strogi i zahtjevni, ali i to je nekad dobro.

Mislim da je brucošima dosta teško prilagoditi se na studentski život jer se od njih zahtjeva odgovornost i disciplina. Oni ne znaju još kakvi profesori ih očekuju na faksu i kako s njima surađivati da bi mogli uspješno završiti studij.
A.L., Filozofski fakultet Zagreb, 1. godina

4. “Veselila sam se početku druge godine jer se opet svi okupljamo, odmorni i raspoloženi...”

Eto došao je i taj 10. mjesec kada počinje nova akademska godina, ljeto bez učenja i obaveza prošlo je definitivno prebrzo. Iako znam da me očekuju novi problemi, mnogo učenja, seminari i ispiti nekako sam se i veselila samom početku druge godine jer se opet svi okupljamo odmorni i raspoloženi spremni na nove \'avanture\' koje nas očekuju.

Prva godina mi je brzo prošla i bez velikih problema tako da mi početak druge ne čini veliki stres. Prvi dan okupili smo se i imali kratko uvodno predavanje o novim kolegijima i važnim, „strogim“ pravilima kojih se i ove godine moramo pridržavati. Profesori su nas dočekali jako raspoloženi i uljepšali su svima taj prvi dan koji pojedinci nisu radosno iščekivali. Naravno da nam je svima bilo lakše započeti drugu godinu je smo već upoznati sa svim pravilima i načinom rada. Mogu reći da se veselim novim kolegijima, iako neki zvuče dosadni (hehehe), ali vidjet ćemo. Naravno veselim se i novim zadacima, zajedničkim radovima, sportskim događanjima i okupljanjima. Iako smo odmah prvi dan dobili raspored kojeg se moramo pridržavati, neki profesori odlučili su ne se striktno pridržavati navedenoga, pa smo radili opušteno i bez žurbe, obavjestili su nas što je najbitnije što moramo znati i predstavili nam svoje kolegije, \'dočarali\' nam da ništa nije preteško i da uz trud sve možemo lako riješiti.

Dok sam prošle godine bila jako uplašena, nisam znala što točno sve moram, bilo me strah, ove godine sve je drugačije na fakultetu, učenje i studentski život gledam potpuno drugačije.

Shvatila sam da nije teško, da sve mogu kada se potrudim, upoznajem zanimljive ljude, stječem nova iskustva i zabavljam se. Svakom brucošu bi rekla da nije tako teško i da će se brzo priviknuti, uklopiti u sve što ih čeka. Sve u svemu počelo je i spremna sam na sve, nadam se da će ova godina biti još bolja od prijašnje.
M.M., Menadžment turizma i sporta, Čakovec 2. godina

5. “Moj prvi dan bio je odličan: profesori su recimo \'normalni\'!”

Moj prvi dan predavanja bio je odličan. Nisam vjerovala da ću biti toliko oduševljena s obzirom na novu sredinu, ljude ... Profesori su ljubazni i ljupki; nekako su recimo \'normalni\'.

Upoznala sam dosta kolega na faksu i svi su nekako puni pitanja kao i ja sama. No snaći ćemo se mi, vjrujem da ćemo imati puno uspjeha.
V.K., Medicinski fakultet Zagreb, 1. godina

6. “Raduje me što ću svaki dan dijeliti s dragim prijateljima i u \'rupama\' trčati na kavu!”

Na početku svake akademske godine najveći stres mi je što znam da se ponovo moram priviknuti na obveze i slušanje na predavanjima.

Raduje me što ću svaki dan podijeliti sa svojim dragim prijateljima i tijekom rupa \'trčati\' na kavu. Profesori ne se drže zadanog kalendara, ali to nam najčešće i nije neki problem, ako se već i premjesti termin nekog predavanja, nikom ništa.

Prednost nas starijih je što već znamo na čemu smo, što nas čeka i kako se ponašati u određenim situacijama. Brucošima želim puno sreće, samo hrabro!
M.B., Sveučilište Sjever Koprivnica, 2. godina

7. “Kako se bližio 10. mjesec, počeo me obuzimati strah...”

Kako se bližio 10. mjesec, počeo me obuzimati strah oko faksa i cijelokupnog studentskog života. Nisam ništa znala osim onog što sam pročitala na internetu. Sva sreća pa je Filozofski ove godine organizirao \'Orijentacijski tjedan za brucoše\'. Na tom tjednu upoznali su nas sa zgradom faksa i nekim bitnijim službama na faksu, poput referade i knjižnice, također smo imali neke radionice, npr. Kako uspješno studirati.

Osim orijentacijskog tjedna, imali smo i sastanke s dekanom i svojim odsjecima, kako bi upoznali profesore i druge bitnije ljude na faksu. Također, naš odsjek ima i Klub studenata pa su nam oni ispričali kako je njima i pomalo nas pokušali uplašiti, ali tu su da nam pomognu i daju savjete.

Njima je lakše jer većinom znaju što se kod kojeg profesora traži, ali mislim da će pokušati nama olakšati buduće studiranje. Smatram da je taj orijentacijski tjedan svima dobro došao. Sad pokušavam još par dana odmoriti i spremiti se za ono što slijedi, a to su predavanja.

Veselim se svemu tome i nadam se da neće biti tako strašno na početku.
D.Š., Filozofski fakultet Zagreb, 1. godina

8. “Poručujem svim brucošima da se ne boje profesora!”

Prvi dan predavanja zna biti stresan za sve studente, a pogotovo za brucoše koji ulaze u potpuno novu sredinu.

Meni osobno prvi dan predavanja ne predstavlja veliki stres zbog toga što sam student druge godine, a veseli me ponovno vidjeti prijatelje i ostale kolege s faksa.

Brucošima bih poručila da se ne boje novih profesora i drugačijih pravila jer će se brzo naviknuti na njih i vidjet će da ništa nije teško.
A.Đ., Sveučilište Sjever Koprivnica, 2. godina

9. “Profesori su svi dragi na početku, puni razumijevanja i čini ti se kao da nisi ni otišao iz srednje škole, ali kako vrijeme ide i kako prolaziš gradivo shvatiš da je ovo sve puno teže i ozbiljnije od srednje..."

"Prvo što je stresno na faksu je upoznavanje novih ljudi. Dođeš u nepoznato, pogotovo ako si daleko od Zagreba, treba upoznati prvo grad, a zatim i ljude. Naviknut se na sav taj užurbani svijet.

Profesori su svi dragi na početku, puni razumijevanja i čini ti se kao da nisi ni otišao iz srednje škole, ali kako vrijeme ide i kako prolaziš gradivo shvatiš da je ovo sve puno teže i ozbiljnije od srednje. Još k tome si brucoš, ne snalaziš se ni u rasporedima predavanja ni u rasporedima kolokvija.

Starijima je lakše zbog toga što su uhodani i sve im je to pod normalno. Naravno, imaju teže gradivo i puno više za učiti, ali znaju kako i što treba. Mi imamo isto dosta za učiti, ali još uvijek pronalazimo načine kako bi se bolje prilagodili i što bolje svladali faks.
M.Š., Biologija – Kemija, Prirodoslovni matematički fakultet Zagreb, 1. godina

10. “Najstresnije mi pada odlazak od prijatelja, okoline i napuštanja stalnog mjesta boravka.”


Najstresnije mi pada odlazak od prijatelja, okoline i napuštanje stalnog mjesta moga boravka kod odlaska na faks na početku akademske godine, ali nakon par dana sve se vraća u normalu.

Kod odlaska u nepoznato najviše se veselim upoznavanju novih ljudi, okoline i novih navika koje tada dolaze.  Što se tiče profesora većina ih se drži svoga rasporeda i svega što kažu na početku, mali dio njih se toga ne drži (neznatno).

Razlika između brucoša i starijih studenata je što brucoši ne znaju još sva svoja prava na fakultetu i ne koriste ih, malo su povučeniji jer su suočeni s odlaskom u nepoznato gdje sami moraju početi brinuti o samima sebi.

Kao student druge godine svim brucošima bih savjetovala da se ne boje odlaska u nepoznato, da koriste svoja prava te da koriste konzultacije jer tu puno stvari mogu shvatiti. Od velike važnosti je i stjecanje poznanstava sa starijim studenima koji nas mogu savjetovati.
I.B., Fizioterapeutski tehničar na Veleučilištu Lavoslav Ružićka u Vukovaru, 2. godina

Na kraju još samo ovo: sretno svima u novoj akademskoj godini i zapamtite – nije tako strašno kao što se možda čini na taj prvi dan nastave!

Doris Aleksić

Još vijesti