facebook,
whatsapp
Sjećate li se koje ste strahove gajili prije nego ste počeli sa studiranjem? Ako je odgovor potvrdan, tada znate kako se osjećaju brucoši koji će preko fakultetskog praga zakoračiti za tjedan dana. Biti brucoš je gotovo pa istoznačnica riječi "uplašen" i "zbunjen", što je skroz normalno.
Izvor: mbtskoudsalg.com
Tijekom studiranja, "brucoški strahovi" uglavnom prestanu jer na višim godinama fakulteta već znamo otprilike što nas čeka, kako se prema kojem profesoru trebamo odnositi te što od određenih kolegija možemo očekivati. Upoznavanjem "neprijatelja" rješavamo se straha pa tako i brucoši – kada vide kako stvari na fakultetu funkcioniraju, strah jednostavno nestane.
Kako bi pomogli novoj generaciji brucoša, domaći studenti i oni koji su nedavno diplomirali, otkrili su nam koji su bili njihovi strahovi te kako su ih prebrodili. Ovo su neki od njihovih odgovora:
"Imala sam strah od toga da ću nešto krivo kliknut na studomatu, zaboraviti prijavit ispit, ne donijet neku potvrdu i izgubiti pravo na studiranje ili tako nešto... a prestao je kad sam jednom stvarno zaboravila prijaviti ispit i uspjela ga naknadno prijaviti uz samo jednu molbu" studentica Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
"Najveći strah je svakako bio privikavanje na novu okolinu i rutinu. Odlazak iz znane i \'opuštenije\' okoline u ozbiljniju gdje nisam znao nikoga. Također sam imao veliki strah o načinu ispitivanja i provođenja ispita koji je prošao već nakon nekoliko kolokvija. Na svom prvom kolokviju su mi se tresle ruke od nervoze, no i to sam preživio i sada nemam sličnih problema" student Medicinskog fakulteta u Osijeku.
"Najviše sam imala strah od tramvaja u Zagrebu, a prestao je kad sam shvatila da ima puno tramvajskih linija i da idu u dva smjera" bivša studentica Pravnog fakulteta u Zagrebu.
"Uvijek me kao brucošicu bio strah usmenih ispita... Zapravo, to će ostati zauvijek. Sada ću biti druga godina, ali usmeni ispiti će mi zauvijek biti nešto najgore što se fakulteta tiče.. neki dan sam imala jedan i iako sam se za njega dosta dugo pripremala, tresla sam se za vrijeme čitavog trajanja ispita. Profesori su pristupačna, ali ja sam paničar sama po sebi tako da mi je relativno svejedno u vezi toga" studentica Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
"Bilo me strah profesora iskreno...uvijek sam slušao priče o njima kao o najvećim baba rogama pa sam mislio da su svi skoro \'teški\'. Kasnije sam se naučio nositi s njima i shvatio da je dosta tih priča zapravo puko pretjerivanje" student Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu.
"Moj najveći strah kao brucošice bila je administracija na faksu. Prvenstveno zato što se stalno nešto mijenjalo, pogotovo kod upisa. Ja sam taman upala u generacije kaosa nakon blokade. Strah me naravno prošao kad sam napokon diplomirala i kad su mi zaboravili naplatiti nekih 500 kn kazne za kasno diplomiranje. Jer kako su oni meni stvarali kaos u životu, tako je i njihova birokracija u banani. Taj faks je doslovno 30% actual rada za faks, ostalo je sve samo snalaženje po referadama, s upisima, papirologijom, prijavljivanjem ispita" bivša studentica Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
"Valjda me najviše bilo strah da se ne osramotim nekim neznanjem na predavanju ili u referadi jer kao ne znam \'ono sto svi znaju\'. Primjerice, nisam znala da za vrijeme ispita nema konzultacija. Rekla mi profa \'pa svi znaju\'" studentica Pravnog fakulteta u Zagrebu.
"Strah od neuspjeha. Jednom kad nešto krene krivo krene i sve ostalo za tim. Onda se nakupi puno stvari i ne znaš hoćeš li uspjeti to sve izvući i koliko još neuspjeha brojati" studentica Prehrambeno-tehnološkog fakulteta u Osijeku.
"Najviše me bio strah odlaska u referadu jer svaki put kada bih ondje došla zaposlenice su kolutale očima tako jako da je izgledalo kao da im se iste neće vratiti nazad. Na svako moje pitanje bilo je skoro \'pa sve vam piše, niste to već pročitali?\'. Sestro, da sam pročitala ne bi tebe pitala sigurno, a između ostalog, to ti je i posao – biti tu za studentska pitanja. Tog straha sam se riješila tako što su mi počele žešće dizati tlak pa sam bila na rubu da ih pošaljem u rodni kraj" bivša studentica Odjela za turizam i komunikacijske znanosti u Zadru.
"Strah od komisijskog ispita. Nikad, srećom, nisam došla do komisije, ali jednom sam izlazila 3. put na ispit i mislila da će me srce izdat od količine stresa" studentica Učiteljskog fakulteta u Zagrebu.
"Najviše me bilo strah usmenih ispita. I nikad ga se nisam riješila, štoviše, izbjegla sam sve usmene ispite i prihvaćala niže ocjene samo da ne moram odgovarati" bivša studentica Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu.
"Bilo me strah pojesti bilo što iz menze. Ozbiljno! Nakon prvog pohanca – strah je nestao!" student Fakulteta organizacije i informatike u Varaždinu.
"Najveći strah kad sam krenuo na fakultet je bio taj da neću uspjeti naučiti toliku količinu gradiva. U prvih mjesec dana sam vidio da smo neke teme koje smo u srednjoj školi radili po mjesec, dva, prošli u samo jednom predavanju, ali budući da sam učio za kolokvije, što zahtijeva poznavanje i teorije i zadataka, nije mi bio problem to sve ponoviti i naučiti pred usmeni ispit. Zapravo mi je pokazalo da sam trebao češće učiti jer bi mi neki zadatci bili lakši za riješiti da sam poznavao više teorije. I još jedan veliki strah koji si stvaram svaki put kad dobivam novi kolegij je da na početku pogledam kako izgledaju kolokviji i pismeni ispiti. I tako se uplašim da nikad neću svladati taj predmet kojeg nisam još ni počeo slušati" student Odjela za matematiku na Sveučilištu u Osijeku.
Ivana Petrić
foto: Darko Ba/Pixlr
