Mali, dostižni ciljevi su bolji od ogromnih koje nikad nećemo dostići

Svi želimo biti posebni i raditi velike stvari, imati brutalne fotke na Facebooku i Instagramu kako bi nas svi naši poznanici slavili kao jedinstvene. Često planiramo osvojiti svijet - bilo to penjanje na Mount Everest, trčanje ultramaratona ili nešto manje fizički zahtjevno, a opet jednako veliko.

Što su vam veći ciljevi, manje je vjerojatno da ćete skupiti dovoljno motivacije da ih dostignete. No, ako su vam ciljevi jednostavniji i manji, vjerojatnije je da ćete se pomaknuti i početi raditi stvari.

Ogromnost naših ciljeva nas zna baciti u stanje neaktivnosti. Ono što moderan čovjek zove \"stres\" možemo nazvati i \"strah\" - fiziološka reakcija je jednaka u obje emocije. Veliki ciljevi nas  plaše i odjednom se bojimo dići kredit za taj doktorat ili odseliti se u drugu državu u potrazi za boljim uvjetima. Kad nas nešto uplaši, zapnemo na mjestu.

Ako želite zapravo postići velike stvari, počnite s manjima. Ultramaraton? Trčite u kvartu. Penjanje na Mount Everest? Počnite s lokalnim brežuljkom. Pokretanje biznisa koji će promijeniti svijet? Počnite s proučavanjem iskustava drugih ljudi. Fotografska izložba u Parizu? Ufotkajte prvo svoje prijatelje mobitelom.

Korak po korak i bit ćete na vrhu.

F.O.