facebook,
whatsapp
Njegov tipičan dan izgleda tako da ustane u 6 sati ujutro, nakon doručka odrađuje prvi trening, zatim odlazi na fakultet, a ponekad odlazi i na drugi trening. Od treninga i obaveza opušta se kao i svi koji vole sve što vole mladi – sluša glazbu, svira gitaru ili gleda filmove. Nađe se tu vremena još i za zadaće i učenje, a navečer opet trening ili zabavljanje s prijateljima. On nije superheroj, on je Gabriel Barac, student fizike, ali i vrhunski sportaš čiji je trud nagrađen zlatnom medaljom na Europskom juniorskom kupu u Litvi.
Odakle ljubav prema triatlonu, ne jednom već prema tri sporta?
Od kad znam za sebe bavim se nekim sportom, npr. osnovnoj školi igrao sam rukomet. Oduvijek sam volio trčati pa sam kao mali trenirao i nastupao na atletskim utrkama i raznim cestovnim trkačkim utrkama. Moj se tata bavio trčanjem i odlučio je probati triatlon pa sam ubrzo i ja krenuo njegovim stopama. Tako sam uz trčanje zavolio plivanje i biciklizam te se kroz nekoliko godina treninga pokazalo da ostvarujem dobre rezultate u sportu i napokon je nakon mnogo godina truda i rada, došao i ovaj lijepi rezultat – prvo hrvatsko zlato na europskim juniorskim kupovima u triatlonu.
Uz tebe, tvoji su kolege Marin Stipčević i Filip Vilenica na istome natjecanju ostvarili odličan uspjeh jer su osvojili 4. i 5. mjesto.
Ova utrka bila je ne samo veliki uspjeh za mene nego i za cijeli hrvatski triatlon. U pet najboljih natjecatelja Hrvatska ima tri plasmana. Kada smo na segmentu biciklizma shvatili da smo u vodećoj grupi, znali smo da je ovo veoma poseban trenutak. Vrlo sam ponosan da se malo po malo i Hrvatska probija među zemlje u kojima se ovaj sport cijeni na mnogo višoj razini.
Koliko je zahtjevno trenirati triatlon?
Samo ime govori da se radi o tri sporta, stoga se treba jednako posvetiti sve tri discipline jer, pogtovo na ovoj visokoj razini, ni jedna se disciplina ne smije podcijeniti, sve moraju biti na najvišem nivou. Međutim, budući da su tri discilline u triatlonu to upravo čini bavljenje ovim sportom zanimljivijim. Kad jedan dan ide lošije na trčanju, nije problem jer znaš da se možeš veseliti vožnji bicikla ili plivanju. Trenirati triatlon ne znači trenirati sva tri sporta posebno. Vrlo često treninge kombiniramo pa se tako nekad nađe trening plivanja i trčanja ili bicikle i trčanja.
Rezultat je posebniji kada se ostvari vlastitim trudom i uz minimalnu podršku
Rijetko se govori o triatlonu u medijima, što misliš o tome nesrazmjeru o odnosu na praćenje drugih sportova?
Kod nas je triatlon podosta nepoznat sport, no to nije tako u ostalim zemljama. Mislim da Hrvatska osim nogometa ne daje dovoljno podrške i pažnje ostalim sportovima, pogotvo individualnim. Međutim, to mene ne brine, uopće zapravo ni ne razmišljam o tome. Treniram jer volim to raditi i to radim zbog svoje volje. Mogu reći da upravo kada znam da sam ostvarilo veliki rezultat svojim trudom i uz minimalnu podršku, tada taj se taj rezultat čini još posebnijim.
Osim što si vrhunski sportaš, student si fizike, zašto baš ta znanost i je li ti taj studijski smjer bio jedini izbor?
Volim matematiku, oduvijek mi je dobro išla pa kada sam birao što bi studirao, fizika mi se činila veoma zanimljiva. Taj znanstveni, istraživački, znatiželjni pristup svijetu oko nas baš me zainteresirao, a budući da je glavni jezik fizike matematika, fakultet za fiziku mi se činio pravim izborom. Bilo je tu u početku drugih izbora, naravno. Nisam se mogao odlučiti između matematike, fizike, biotehnologije, elektrotehnike, ali odabrao sam ono što najviše volim, jer znamo svi da je lakše učiti i raditi ono što voliš. :)
Dobra organizacija je ključ
Kako to da imaš vremena posvetiti se profesionalnome sportu uz studij?
Mislim da se uvijek nađe vremena za sve što uistinu želiš napraviti. Ja jako volim ovo što radim jer naravno ne bi ni bilo ovih rezultata bez tolike volje za treninzima. Dobra organizacija je ključ. Ako znaš te sutra čeka naporan dan na treningu ili na fakultetu, nećeš izlazak s prijateljima dogovoriti u pola noći jer znaš koliko je san ključan u sportu, nego ćeš se naći preko dana.
Izlaze li ti na fakultetu u susret i imaš li prilagođen program jer si sportaš?
Iskreno, nisam im spomenuo da se bavim sportom, zato jer sam mislio da im neće predstavljati neki poseban značaj ili će misliti da se bavim sportom samo rekreativno😆. Međutim, sada ovim rezultatom nadam se da će vidjeti da se odnosim prema sportu na jednoj posebnoj razini i siguran sam da će biti voljni izaći u susret kada bude trebalo. Mogu reći da za sad dobro uskalđujem sve sportske i školske obaveze pa zapravo nije bilo potrebe za nekim posebnim programom.
Kako se najradije opuštaš nakon treninga i učenja?
Volim gledati filmove, najčešće informativne ili humoristične filmove. Volim svirati gitaru u slobodno vrijeme.
Čime bi se volio baviti – je li to profesionalni sport ili znanost ili nešto treće?
Mislim da je san svakog sportaša doći na Olimpijske igre. Tako se i ja nadam jednoga dana predstavljati Hrvatsku na OI. Svakako želim uvijek biti u dodiru s fizikom, obožavam učiti i istraživati svijet i prirodu tako da se nadam da ću s ovim fakultetom do toga i doći, ali naravno vidjet ćemo gdje me put odnese.
Nova StudiGO epizoda otkriva je li studiranje izvan Hrvatske toliko lagano kako svi tvrde →
