
Ukratko, Kineska visokoškolska mladež više ne vjeruje kako se do love može doći napornim radom. "Mnogi moji prijatelji s faksa sa svojim diplomama ne zarađuju više od 589 dolara mjesečno u prvoj godini staža. Kada bih imao dovoljno kapitala za trgovanje na burzi, toliko bih zarađivao u nekoliko dana", kaže jedan od studenata koji pola svojeg vremena troši na burzovne indekse.
U lipnju je provedeno istraživanje među 11,557 kineskih studoša i pokazalo se kako 88,1 posto ispitanika zna nekog kolegu koji spekulira na tržištu vrijednosnih papira, a njih 30,6 posto to i radi. 45, 1 posto vjeruje kako studentsko igranje po burzi odražava visoku svijest o financijskoj logici našeg doba, a 39,2 posto smatra fenomen normalnim i misli da odražava želju za višim životnim standardom. No, najupečatljivija među svim brojkama, njih 76,8 posto misli kako je teško obogatiti se napornim radom.
I u pravu su. Rad se možda cijeni teorijski, ekipa će vas potapšati po ramenu, no da ćete u neko realno vrijeme skupiti hrpicu, i nećete. Ali, OK , to je Azija, njihovim studentima bi ideja cicanja pive po studentskim barovima, odlazak na koncerte i larpuraltistički hedonizam zvučao kao Noć vještica 17. Ne kuže oni ideju beskorisnog trajanja u vremenu i prostoru potpomognutom nizom opijata i genijalnih filozofskih debata, pa onda standardno zujanje u tridesetima tipa kako sam bio glup i spizdio deset godina na faks kad si sad s diplomom mogu eventualno obrisati što već.
Da... sloboda ima svoju cijenu, a naši su je sveučilištarci nasreću ili nažalost, zavisi od slučaja do slučaja, još uvijek spremni platiti.
Krešimir Dujmović
Pročitajte još...
Najprofitabilniji studentski smjerovi
S fakulteta na zanat?
Web donacije - novi način stipendiranja?