facebook,
whatsapp
Svatko tko je ikada volio taj je i patio. A svatko tko je patio zna kako je to bolno. Osim što stradaju ego i srce, ozbiljana udarac dobije i naš mozak.
A s obzirom da je i naš mozak dobio udarac, radimo svakakve gluposti. Pijemo do besvjesti, pišemo poruke dok u glavi pokušavamo isfrfljati nekoliko suvislih, tugaljivih rečenica (koje na ekranu onda izgledaju potpuno nečitljivo), prestanemo brinuti o higijeni, ocjenama, poslovima, izlascima...ma o svemu drugome osim o toj boli koja nas proždire.
Dobre vijesti su da niste jedini, tj. postoji znanstveni razlog zašto se donose grozne odluke odmah nakon prekida, te je sve povezano s hormonima koji divljaju u organizmu tijekom ovog emocionalnog vremena, piše Znanost. Da sve bude još veća ironija, ti hormoni koji divljaju su isti hormoni koji daju osjećaj nevjerojatne sreće dok se zaljubljujete.
Na koji način gubitak ljubavi našeg života mijenja kemijski sastav našeg mozga? Prvo i osnovno, jasno je da slomljeno srce zaista boli. Skeniranje funkcionalnom magnetskom rezonancom pokazuje da osobe koje su nedavno bile ostavljene imaju veću aktivnost u regiji mozga koja registrira fizičku bol nego je to uobičajeno.
No, vratimo se mozgu, jer ti hormoni stresa nisu jedino što pluta našim tijelom. 2010. godine znanstvenici sa Sveučilišta Rutgers u New Jerseyu zamolili su 10 žena i 5 muškaraca koji su nedavno bili ostavljeni, ali su još ludo zaljubljeni u bivše, da uđu u stroj magnetske rezonance i gledaju slike svojih bivših.
Skeniranja su pokazala da se moždana aktivnost može usporediti s moždanom aktivnošću ovisnika koji pati od apstinencije o kokainu. I to je zato što je zaljubljivanje vrlo slično ovisnosti o drogama – kad ste bliski s nekim, to aktivira neurone za nagrade u mozgu, a oni okidaju otpuštanje hormona sreće, dopamina.
No, stvar s dopaminom je takva da mozak uvijek želi sve više i više dopamina, što objašnjava novopečene ljubavnike obuzete takvom opsesijom da jednostavno ne mogu biti jedni bez drugih. S vremenom naš mozak padne u stabilniji obrazac nakon što uđemo u vezu, no i dalje očekuje da će dobiti svoju dozu dopamina dok se nalazite u blizini voljenoga. I kad je ta osoba odjednom otrgnuta od nas, ostavlja mozak u želji za sljedećom dozom. Rezultat je sličan fazi opsesivne novopečene ljubavi, ali koji je pošao strašno po krivu.
"Sustav za nagrađivanje u mozgu i dalje očekuje svoj \'fiks romantike\', no ne dobiva zadovoljavajući ni očekivani odgovor. I poput nekog u dubinama ovisnosti o drogama, pojačava hormone kako bi vas naveo da odgovorite", kaže Diane Kelly.
Iz razloga što je sustav za nagrađivanje jedna od najosnovnijih regija mozga, događa se i \'premošćivanje\' filtera za svijest, poput osjećaja gladi ili žeđi, zbog kojeg završimo radeći lude stvari kako bi povisili svoj dopamin.
Prekomjerno jedenje i zurenje u slike bivše/g funkcioniraju samo privremeno, a na kraju dana mozak navija za samog sebe da zaboravi na to. I prema istraživanjima, potrebno je otprilike tri mjeseca da se preboli prekid.
Dodatan plus je što su znanstvenici pronašli razlog zašto se mozgu žuri da preboli prekid. "Pregled dostupne literature sugerira nam da imamo mehanizam u mozgu koji je dizajniran prirodnim odabirom i čija je zadaća izvući nas iz ovakvih traumatičnih stanja u našem životu. Sugerira da se ljudi s vremenom oporave, bol prođe. Postoji svjetlo na kraju tunela", kaže Briam Boutwell sa Sveučilišta Saint Lewis.
U međuvremenu, paracetamol pomaže kod fizičkih bolova, isto kao i društvena potpora. I vjerovali ili ne, pričanje o problemu nam pomaže da prije prebolimo prekid. I na kraju, nemojte se osjećati loše ako ste malo poludjeli, sve dok prolazite kroz bol odbacivanja – ne možete pobijediti biologiju.
Pogledajte ovaj video kako bi otkrili više o znanosti prekida:
L.B./izvor: Znanost
foto: Freeimages
A s obzirom da je i naš mozak dobio udarac, radimo svakakve gluposti. Pijemo do besvjesti, pišemo poruke dok u glavi pokušavamo isfrfljati nekoliko suvislih, tugaljivih rečenica (koje na ekranu onda izgledaju potpuno nečitljivo), prestanemo brinuti o higijeni, ocjenama, poslovima, izlascima...ma o svemu drugome osim o toj boli koja nas proždire.
Dobre vijesti su da niste jedini, tj. postoji znanstveni razlog zašto se donose grozne odluke odmah nakon prekida, te je sve povezano s hormonima koji divljaju u organizmu tijekom ovog emocionalnog vremena, piše Znanost. Da sve bude još veća ironija, ti hormoni koji divljaju su isti hormoni koji daju osjećaj nevjerojatne sreće dok se zaljubljujete.
Na koji način gubitak ljubavi našeg života mijenja kemijski sastav našeg mozga? Prvo i osnovno, jasno je da slomljeno srce zaista boli. Skeniranje funkcionalnom magnetskom rezonancom pokazuje da osobe koje su nedavno bile ostavljene imaju veću aktivnost u regiji mozga koja registrira fizičku bol nego je to uobičajeno.
No, vratimo se mozgu, jer ti hormoni stresa nisu jedino što pluta našim tijelom. 2010. godine znanstvenici sa Sveučilišta Rutgers u New Jerseyu zamolili su 10 žena i 5 muškaraca koji su nedavno bili ostavljeni, ali su još ludo zaljubljeni u bivše, da uđu u stroj magnetske rezonance i gledaju slike svojih bivših.
Skeniranja su pokazala da se moždana aktivnost može usporediti s moždanom aktivnošću ovisnika koji pati od apstinencije o kokainu. I to je zato što je zaljubljivanje vrlo slično ovisnosti o drogama – kad ste bliski s nekim, to aktivira neurone za nagrade u mozgu, a oni okidaju otpuštanje hormona sreće, dopamina.
No, stvar s dopaminom je takva da mozak uvijek želi sve više i više dopamina, što objašnjava novopečene ljubavnike obuzete takvom opsesijom da jednostavno ne mogu biti jedni bez drugih. S vremenom naš mozak padne u stabilniji obrazac nakon što uđemo u vezu, no i dalje očekuje da će dobiti svoju dozu dopamina dok se nalazite u blizini voljenoga. I kad je ta osoba odjednom otrgnuta od nas, ostavlja mozak u želji za sljedećom dozom. Rezultat je sličan fazi opsesivne novopečene ljubavi, ali koji je pošao strašno po krivu.
"Sustav za nagrađivanje u mozgu i dalje očekuje svoj \'fiks romantike\', no ne dobiva zadovoljavajući ni očekivani odgovor. I poput nekog u dubinama ovisnosti o drogama, pojačava hormone kako bi vas naveo da odgovorite", kaže Diane Kelly.
Iz razloga što je sustav za nagrađivanje jedna od najosnovnijih regija mozga, događa se i \'premošćivanje\' filtera za svijest, poput osjećaja gladi ili žeđi, zbog kojeg završimo radeći lude stvari kako bi povisili svoj dopamin.
Prekomjerno jedenje i zurenje u slike bivše/g funkcioniraju samo privremeno, a na kraju dana mozak navija za samog sebe da zaboravi na to. I prema istraživanjima, potrebno je otprilike tri mjeseca da se preboli prekid.
Dodatan plus je što su znanstvenici pronašli razlog zašto se mozgu žuri da preboli prekid. "Pregled dostupne literature sugerira nam da imamo mehanizam u mozgu koji je dizajniran prirodnim odabirom i čija je zadaća izvući nas iz ovakvih traumatičnih stanja u našem životu. Sugerira da se ljudi s vremenom oporave, bol prođe. Postoji svjetlo na kraju tunela", kaže Briam Boutwell sa Sveučilišta Saint Lewis.
U međuvremenu, paracetamol pomaže kod fizičkih bolova, isto kao i društvena potpora. I vjerovali ili ne, pričanje o problemu nam pomaže da prije prebolimo prekid. I na kraju, nemojte se osjećati loše ako ste malo poludjeli, sve dok prolazite kroz bol odbacivanja – ne možete pobijediti biologiju.
Pogledajte ovaj video kako bi otkrili više o znanosti prekida:
L.B./izvor: Znanost
foto: Freeimages
