facebook,
whatsapp
I dok bi neki pomislili da je boravak u karanteni na Sljemenu kao u hotelu, Anita upozorava da griješe, te da je i ljudima i medicinskom osoblju stresno i teško.
"Sva komunikacija se odvijala telefonski. Korisnicima se obavezno ujutro i navečer mjerila temperatura i pažljivo se pratila pojava respiratornih simptoma. Kroz dan bi nas često nazvali samo da pitaju što radimo i da popričaju s nekim. Slavili smo i jedan rođendan. Kuhar je napravio malu tortu, a mi smo pjevali ispod prozora", govori Anita za Mixer.hr sa toplinom iako su joj tada stigle ozbiljne i loše vijesti iz obiteljskog doma.
...Kad su ti profesori na prvoj crti protiv korone: Evo kako ovih dana izgleda nastava na jednom od najpoželjnijih zagrebačkih fakulteta...
Nakon što joj je nedugo prije početka pandemije umrla baka nakon što joj je otkriven karcinom u kasnoj fazi, obitelj je snašla nova nevolja.
"Nitko od nas nije stigao prihvatiti da bake više nema, a već je bilo vrijeme za novi šok. Moja obitelj je bila među prvima koji su bili pozitivni na Covid-19 u našem kraju. S time se nije bilo baš lako nositi zbog raznih osuđivanja od strane ljudi koji nisu imali razumijevanja. U to vrijeme su svi pozitivni pacijenti bili smještani na bolničke odjele. Od sprovoda do toga da su otac, majka i brat u bolnici, a sestra u samoizolaciji, prošlo je samo tjedan dana", priča Anita za Mixer.
Iako su to bili teški trenuci, Anita nije niti pomišljala da bi se moglo nešto loše dogoditi. Danas su svi u njezinoj obitelji živi, zdravi i bez posljedica. Sestra i ona su itekako zahvalne na pomoći koju su im u to vrijeme pružili ljudi u njihovoj blizini, susjedi, ali i Anitini kolege s posla. Oni su se pokazali ne samo kao dobri kolege nego kao pravi prijatelji.
Privatni živote ne postoji
S obzirom na smjene od 12 ili 24 sata, Anitin privatni život sveo se na spavanje i socijalnu aktivnost koja je bila "odlazak u dućan i čekanje u redu". S dolaskom proljeća, karantena sa Sljemena preselila se u novozagrebački hotel "I". Nakon zatvaranja karantene, Anita se vratila u "Dr. Andrija Štampar", na Mikrobiologiju na kojoj su rađeni PCR testovi. Iako joj je dotad 2020. godina već donijela svašta, taj prvi dan opisuje kao najstresniji dan ove godine.
foto: Shutterstock By eldar nurkovic
"Prva smjena od 12 sati u laboratoriju u kojem se radi bez prestanka, u kojem ljudi užurbano hodaju i koriste meni tada potpuno nepoznate termine… Radili smo jako puno, skoro pa živjeli zajedno koliko smo bili tamo. Otišli bi samo doma kratko spavati i vratili se nazad. Više nismo bili kolege, postali smo prijatelji. Bilo je stresno, naporno i često se činilo da nikad nećemo otići kući iz smjene, ali znali bi se nasmijati. Službeni telefon je u jednom trenu završio kod mene i zvonio je bez prestanka. Pomislila sam sad je idealno vrijeme za melodiju zvona staviti pjesmu Magazina \'Ne zovite me\'. Svaki puta kada bi telefon zazvonio svi bi se počeli smijati. Zapravo nam uz takve sitnice jako malo treba da iz lošeg raspoloženja dođemo u pozitivno. Iako često nismo imali vremena ni za što, bilo je važno zadržati vedar duh", nastavlja Anita koja priznaje kako u to vrijeme nije imala privatan život.
Nakon tog iskustva Anita je postala svjesna i velikog pritiska kojemu su tada, ali još više i danas, izloženi zdravstveni djelatnici, posebice oni koji rade s pacijentima u teškom stanju. Psihički mogu stradati svi, jednostavno je nemoguće ostati neosjetljiv u takvim ekstremnim uvjetima.
Anita je u međuvremenu nakon punih šest godina otišla s Nastavnog zavoda za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar" kako bi pokrenula vlastiti posao i učinila boljom kvalitetu života u svojoj, lokalnoj zajednici.
"Bilo je to u trenutku najvećeg kaosa kad sam, zapravo, preko noći shvatila što želim. Zahvaljujući svom primarnom zvanju, ali i diplomskom studiju kojeg se nadam dogodine završiti, mogu učiniti nešto korisno za mjesto iz kojeg jesam. Danas sam u postupku samozapošljavanja i otvaranja ustanove za Zdravstvenu njegu u kući koja je Novom Marofu potrebna", s uzbuđenjem otkriva Anita koja je u godini koja se bliži svome kraju ipak shvatila što je najvažnije – razumijevanje, empatija i potpora.
Kako uskladiti studij s poslom?
U vrijeme kad je otvorena zagrebačka karantena na Sljemenu, njoj je počeo ljetni semestar na fakultetu. Kako nije bila sigurna kako će i hoće li uopće moći cjelokupnu situaciju uskladiti s obvezama na studiju, mailom je kontaktirala izv. prof. dr. sc. Antu Rončevića, pročelnika Odjela za ekonomiju Sveučilišta Sjever.
"Iskreno sam mu napisala što se trenutno kod mene događa i kako ne znam hoću li moći ispuniti svoje fakultetske obveze. Profesor mi je odgovorio da ništa ne brinem i neka se čuvam. U takvim trenucima nepoznatog straha, značilo mi je to uistinu mnogo, jedan pozitivan trenutak. Potrudila sam se i kasnije zadržati taj pozitivan osjećaj. Nije uvijek lako, ali za sve lijepo se treba malo potruditi. S druge strane postala sam itekako svjesna ljudi velikog srca kojima sam okružena. Oni su se pokazali kao prava potpora i prijatelji spremni na bezuvjetnu pomoć u najtežim trenucima. To mi je pokazalo kako svaki dan nosi nešto lijepo, čak i onaj za kojeg mislimo da je najgori", zaključuje Anita u razgovoru za Mixer.hr te dodaje da je to puno lakše kad si okružen pozitivnim ljudima.
