facebook,
whatsapp
Čak i ako nakon srednje škole dobro odaberemo smjer za svoje daljnje školovanje pa čak i ako uspijemo polagati ispite, učiti i žrtvovati se za diplomu, ponekad to nije dovoljno.
Ponekad je žrtva koju podnosimo za određene stvari jednostavno prevelika. Za vrijeme studiranja većinom žrtvujemo svoj san, dobru prehranu, socijalni život, a sve kako bi mogli odvojiti vremena za učenje da bi na kraju dobili diplomu za koju se toliko borimo i da se potencijalno zaposlimo u struci. No, ako moramo žrtvovati sreću za diplomu, je li ona uistinu vrijedna?
>>>Od odlikaša do frustracije! Brutalno iskreno pismo ogorčenog studenta: 'Fakultet me učinio ovakvim, osjećam se izgoreno...'<<<
Oni su odustali - i nisu požalili!
Za jednog, sada već bivšeg studenta, diploma ipak nije bila vrijedna žrtve: njegove sreće. On se naime, pojadao na popularnoj regionalnog stranici Ispovesti kako je odustao od faksa jer sreća više nije bila u njegovom životu.
"Nakon 3 godine studiranja medicine odlučio sam odustati. Ne zato što nisam mogao polagati ispite, učiti u dugim vremenskim intervalima ili smanjiti socijalni život na minimum. Već zbog toga što sam prestao biti sretan. Svaki dan je postao jednako siv, bez ikakvog optimizma, iskrenog smijeha, a dana bez stresa ili nervoze se iskreno više ne mogu sjetiti. Ne znam što ću niti kako ću nakon ove odluke, brine me budućnosti ali pokusat ću biti sretan", pojadao se.
>>>Dokazano: Pogrešan odabir studija može vas odvesti u depresiju! Evo kako pravilno odabrati fakultet<<<
Osjećaj sivila uistinu nije lak, pa su mu se ljudi u komentarima javljali i sa sličnim životnim pričama, ne bi li mu time pomogli. "I ja sam odustala nakon 3 godine medicine, jer sam se na tom faksu osjećala odvratno i nisam htjela biti u takvoj sredini, u tom društvu provesti ostatak života. Završila sam drugi faks, završila doktorat, radim u znanosti ono što volim, a te izgubljene 3 godine, a šta sad, bolje 3 godine nego cijeli život", napisala mu je jedna znanstvenica.
Javila se još jedna djevojka sa sličnom životnom situacijom. "Ja sam se ispisala sa medicinskog poslije 3 godine, upisala drugi fakultet i nikad mi nije bilo bolje. Toliko opuštenije, manje stresa, učiš i to se isplati, a ne kao na medicini gdje sam 100 puta više učila i opet padnem jer je profesor tako htio. Ja sam doslovno osjećala da ću puknuti od stresa i ne kajem se što sam odustala", prisjeća se.
"Razumijem te u potpunosti, moj sin je isto odustao i to mu je bila najbolja odluka", napisao je jedan otac.
>>>Ove godine brucošima još i gore: Trećina novoupisanih studenata bori se s depresijom i tjeskobom<<<
Na pola si puta, nemoj stati!
S jedne strane, ljudi su ovog mladića pokušali ohrabriti da nastavi, drugi dio mu je savjetovao kako je psihičko zdravlje ipak bitnije, no svi su mu kazali kako je bitno razmišljati i o budućnosti.
"Ajde dečko izluftaj se, pa nazad na knjigu. Ako to ne voliš, upiši nešto drugo. I onaj što je napravio troje djece, pa ostavio familiju i on se sjetio da "nije sretan" kad je trebalo zasukati rukave i uzdržavati ih. Sreća je u samoostvarenju, a toga nema bez napora. 'Aj sad na učenje", napisao mu je netko.
"Nemoj odustati! Imam rođaka koji je sad doktor na hitnoj, sjećam se
dok je studirao, zvao bi kući i doslovno plakao mojoj tetki preko
telefona o odustajanju, ali je pregurao! I sad spašava živote, a to ne
može svatko. Mislim da će biti vrijedno točno si na pola puta do kraja", poručuje mu ovaj čitatelj.
"Nisi prvi koji su pukao i odustao… Sreća zna biti i u malim stvarima", smatra ovaj pratitelj stranice.
>>>71% studenata pati od 'sagorijevanja'! U samo godinu dana psiha studenata dodatno stradala: 'Cijepljenje može smanjiti tjeskobu...'<<<
Bilo je i onih koji smatraju da mu je potreban samo predah. "Ne odustaj još. Napravi pauzu, odmori godinu dana, gledat ćeš na sve drugim očima. Govori ti osoba koja je odustala jer je bila nespremna za studiranje nečega što mi nije bilo po volji. Tada je to bila dobra odluka, dugoročno, ne. Napravi odmak od svega i promisli, razmišljaj na duge staze", savjetuju.
Vani je bolje
"Ako je medicina ono što voliš onda uzmi kratku pauzu. Svima nam je ona ponekad potrebna kako bi se resetirali i dobili motivaciju za dalje. Koliko to sad zvučalo banalno, glupo i možda neizvedivo, probaj. Idi preko, negdje gdje su doktori više cijenjeni i plaćeni. Onda će život sigurno početi", smatra netko.
Da je van države bolje, smatra još nekoliko ljudi.
"Čitam komentare i zaključujem koliko je žalosno da na Balkanu profesori i fakultet rade na tome da ti se obrazovanje maksimalno oteža i gadi. Nikakva želja da se pomogne studentima. Ono što studenti proživljavaju i na koji način fakultet završavaju je samo za divljenje. Studiranje je teško, djeca ne mogu raditi, a treba živjeti na rubu egzistencije svih tih godina. Žalosno. Zato naša djeca ne ostaju kod nas jer nitko ne ulaže u njih! Zapamtite, država koja ne ulaže u budućnost, osuđena je na propast", mudro poručuje komentator.
Što preporučaju psihijatri u ovakvim situacijama?
"Vjerojatno to još niste učili, ali svaki psihijatar će svome pacijentu reći da se velike odluke ne donose kada si u depresivnoj fazi. Ne znam, možda ti jesi, možda nisi depresivan, ali mislim da je to generalno dobar savjet. Nije dobro donositi odluke na temelju straha, nemoći, nezainteresiranosti i slično, nego se dobre odluke donose na temelju ljubavi prema nečemu. Znači, nije dobro odlučiti napustiti medicinu jer ti je dosadila, ali dobro je napustiti medicinu jer te užasno zanima fotografija, kužiš?", poručio mu je netko.
>>>Lockdown slomio mlade u Hrvatskoj! Psihijatrijski odjeli grcaju: 'Ovo je slično ratu, preplavljeni smo pacijentima…'<<<
"Ako je imalo takav utjecaj na tebe, onda je možda i bolje da si odustao. Mentalno zdravlje je najvažnije, jer psiha kad ode, ne možeš ju više vratiti. Pokušaj pronaći nešto što bi volio raditi ili studirati, a do tad nadi neki poslić tek toliko da imaš dovoljno. Pretpostavljam da ti i roditelji pomažu financijski. Nije kraj svijeta, ne moraju svi imati završen faks niti je to garancija uspjeha. Sretno!", poručuje mu netko.
Kako god bilo, savjeti su bili da nastavi, da odustane ili samo uzme pauzu, no svi su napominjali kako je najbitnije znati svoj budući korak za budućnost.
