facebook,
whatsapp
Adolescentska životna dob posebno je teška pojedincima jer je to period u kojem se od njih očekuje da otkriju životni poziv, ambicije i smisao njihova života.
Psihološko istraživanje iz 2019. otkriva da je u dobi od 60 godina osjećaj životne svrhe najzastupljeniji, a većina svoju svrhu pokušava pronaći od 20. do 30. godine života. Stoga, može se reći da je u prosjeku potrebno 30 do 40 godina da pojedinac pronađe svoju životnu svrhu. Zašto se to onda očekuje od osoba u dvadesetima? Što je s onima koji jednostavno nemaju cilj koji ih u životu „tjera naprijed“ i kada se takvo razmišljanje počinje doista razvijati?
Kriza identiteta
Životna svrha ili smisao razvila se među ljudima jer je tako ljudsko društvo moglo brže i skladnije napredovati. Ona je korisna i za pojedinca i za napredak društva, ali kada i sami ne znate kako ju pronaći, nedostatak svrhe može izazvati veliku količinu negativnih osjećaja, a ponekad i krizu identiteta. U modernom kapitalističkom društvu svrha čovjekova života najčešće se svodi na odabir optimalne karijere i/ili nekakvog oblika suživota u zajednici (obitelj ili partnerstvo).
Životna svrha = karijera?
Kroz život, svi pokušavaju otkriti smisao postojanja. Već u završnim razredima osnovne škole prvi put se susrećete s odabirima koji će uvelike utjecati na vaš životni put, ali koliko je to realno i praktično te zna li većina ljudi što žele raditi ili s kojim aktivnostima žele ispuniti svoju svakodnevicu već u ranoj dobi?
Kada studenta upitate koja je njegova životna svrha ili kako vidi svoju budućnost najčešće ćete dobiti polarizirane odgovore, ali većinski će se to pitanje interpretirati kao karijerno.
Studentica sociologije također je pitanje o životnim planovima i smislu interpretirala na ovaj način te zaključila da još uvijek nije sigurna što doista želi, ali je do sada shvatila što ne želi raditi.
„Na prvoj sam godini bila odlučna da ću se baviti organizacijom događaja – svi su to predstavljali kao san snova. Sada apsolutno ne znam što bi i kako bi htjela kasnije. Jedan dan želim biti sociolog i provoditi istraživanja, a u drugom opet želim organizirati događaje. Fakultet je donekle promijenio moja stajališta o novinarstvu, odnosima s javnošću i event menadžmentu pa sam jedino sigurna da se nikad ne želim baviti novinarstvom“, tvrdi studentica Nina.
Njena kolegica Lucia također tvrdi da ne zna koji je njen dugoročni plan te navodi da se s tim ne želi ni opterećivati, već si ciljeve postavlja za svaku novu godinu i nada se da tako pronaći svoj životni smisao.
„Ja sam okorjeli optimist pa se nadam da će sve sjesti na svoje mjesto“, kazala je Lucia.
Svaki život ima smisao i svrhu. Dok ju netko pronalazi vrlo rano, drugima je za to ipak potrebno više vremena. Iako, kada govorimo o životnom smislu najčešće mislimo na ciljeve, a svrha ne mora uvijek biti to, ona za druge i za društvo može biti i zanemariva, ono što je bitno je da je za nas i naš život značajna.
