facebook,
whatsapp
U posljednje vrijeme na društvenim mrežama često se raspravlja o načinu na koji su žene i muškarci prikazani u medijima. Promiču li mediji rodne stereotipe ili jednostavno utvrđuju norme za koje jedan dio društva smatra da su utemeljene na moralnim osnovama?
Prikazima žena na plaži i u oskudnoj odjeći, koje često ne znaju da ih se fotografira ili nisu dale dozvolu, vrve razni portali i tako objektiviziraju žene kao „nešto“ što je vrijedno samo kad se gleda, a komentari takvih objava često prelaze liniju dobrog ukusa, nazivajući ih pogrdnim imenima.
Potaknuti raznim objavama tijekom Svjetskog nogometnog prvenstva u Katru koje supruge sportaša najčešće prikazuju kao osobe čiji se identitet sastoji samo od činjenice da je nečija (lijepa) supruga, u kontakt smo stupili s kreatorima objava na Instagram i Facebook profilu „Seksizam naš svagdašnji“ koji nekoliko godina proziva medije i pojedince zbog seksističkog ponašanja i mizoginije.
Zašto se u medijima i na društvenim mrežama često koriste izrazi poput „sponzoruša“ i drugih pogrdnih imena?
„Etiketiranje žena kao sponzoruša široko je rasprostranjeno kao prihvatljivo u patrijarhalnom društvu u kojem živimo. Sponzoruša je svaka žena koja se uda ili je u vezi s muškarcem bogatijim od sebe. Što bi onda bila većina žena u Hrvatskoj, pošto i dalje žene za iste poslove i na istim pozicijama zarađuju manje novaca od muškaraca, imaju manje mogućnosti za poslovno napredovanje itd“, rekli su nam.
Također, ističu da pojava prozivanja mladih i atraktivnih žena sponzorušama, proizlazi iz činjenice da se njihova vrijednost u patrijarhalnom društvu očituje kroz njihov izgled.
„Sve mlade i atraktivne žene etiketirane su kao sponzoruše u našem društvu, jer se njihova vrijednost mjeri isključivo njihovim izgledom - što je ljepša, to će se bogatijeg nogometaša dočepati. Zašto u medijima ne čitamo o ženama informatičara, ženama frizera, ženama veterinara, ali redovito čitamo o ženama nogometaša? Seksualizacija i objektivizacija žena sportaša, a onda i demoniziranje njih kao sponzoruša standard je u seksističkom društvu u kojem živimo, a mediji ga samo potenciraju jer na tome stvaraju profit“, tvrde.
Zašto pojedinci koriste takve izraze? Jesu li nedovoljno educirani o toj problematici ili je nešto drugo izvor tog problema?
„Ista stvar koja se svaki dan događa u svim većim medijima u Hrvatskoj tijekom ovog prvenstva − mediji guraju sliku navijačica kao seksualnih objekata u sluzi muških pogleda, izdvajajući i izvještavajući isključivo o ženama u oskudnim navijačkim opravama s jedne strane, i muškim navijačima kao homogenoj skupini s druge strane, apsolutno ignorirajući širu sliku navijačica koje prema podacima iz 2014. čine oko 40 % ukupne svjetske televizijske publike“, ističu.
Ove statistike nisu neočekivane ako sagledamo činjenicu da su u medijima diljem svijeta žene srozane isključivo na faktor svog izgleda i na temelju toga ih se najčešće i isključivo definira. Poticanje rodnih stereotipa i seksualiziranje ženskog spola nije nova društvena pojava i za nju nisu krivi samo tradicionalni mediji.
„Ako pogledamo kako mediji izvještavaju o publici tijekom ovog prvenstva, možemo zaključiti kako se na tribinama nalazi 1000 navijača i 6 navijačica čiji se izgled svakodnevno secira. A ako ih nema na utakmici, pitaju se je li se udala pa se „namirila”. Pitanje za kraj – postoji li uopće riječ za „sponzorušu” u muškom rodu?“ zaključuju s portala.
