[BLAM] Kako je Pepeljuga u lokvi blata izgubila cipelu i dostojanstvo?! Priča zbog koje ćete naučiti cijeniti japanke

[Ovo je priča inspirirana stvarnim događajem. Informaciju smo dobili od studentice koja nam je opisala svoje neugodno iskustvo dok je tijekom studentskog posla išla po hranu za užinu u dućan.]

Pepeljuga iz bajke se budila uz cvrkut ptičica, a miševi su joj pospremali krevet i pripremali odjeću dok je ona pjevušeći češljala kosu pa si onda spremala doručak. Pepeljugu iz naše priče je probudio jutarnji alarm. Prvo joj je na pamet pao seminar koji još uvijek nije završila, iako je imala u planu završiti ga prije tri tjedna.

Vrijeme je bilo šugavo, ptičice nisu cvrkutale. Normalne ptice su spavale na toplom ili ljenčarile u svojim gnijezdima. Pepeljuga nije bila te sreće. Kasnije će se ispostaviti da Pepeljuga neće imati sreće cijeloga dana. Da je tog jutra znala da će se vratiti kući blatna i osramoćena, vjerojatno bi se pretvarala da je bolesna.

Ali Pepeljuga nije imala tri blage što ju čeka. Nije upalila svjetlo da ne probudi cimericu koja je noćas učila do pola četiri. Spremila se za posao, uzela kišobran i obula svoje gležnjače s visokom petom. Koliko je samo pogriješila…

Ravne cipele su udobne i lako je u njima hodati. Međutim, naša je Pepeljuga bila pomalo mazohističke prirode, voljela se mučiti. Iako je znala da je teren težak za hodanje, ona je svejedno obula visoke pete.

Ali u njezinu obranu, stvarno su joj dobro stajale.

Ako toneš, toni sa stilom

Baš kao što je Pepeljuga iz bajke morala naporno raditi, tako je i naša Pepeljuga cijelo jutro naporno radila. Njezine kolegice, nazvat ćemo ih polusestrama, su krenule na pauzu i zvale Pepeljugu sa sobom. Marljiva, kakva i jest, odbila je i odlučila završiti posao pa onda otići na pauzu. Pepeljuga je definitivno zaslužila novčani bonus za svoj naporan rad.

Kako je bilo ružno vrijeme, njezine polusestre su otišle autom na bal.

Zapravo, u supermarket.

I Pepeljuga je jedva čekala otići na bal. Točnije, u supermarket u sklopu šoping centra.

Uskoro je stigao i njezin čas da zasja. Uzela je novčanik i veselo krenula po ručak. Lupkala je svojim petama izlazeći iz zgrade. Još nije bilo dva sata popodne. Vani je bilo užasno prometno. Sumnjamo da je itko od tih ljudi išao na bal, vjerojatno su bili na putu do mjesta koja uopće nisu bila zabavna. Poput posla.

Međutim, svi ti ljudi će se zabaviti na neočekivani način.

Pepeljuga je oprezno hodala u svojim gležnjačama s petom. Međutim, na putu do ručka joj se ispriječila prepreka. Izgledala je poput zlokobne provalije, strašnog kanjona. Pepeljuga se suočila s nizbrdicom. Možda ona nije bila strašna poput provalije ili kanjona, ali bila je blatna i skliska, a Pepeljuga je nosila štikle. To je ključno za ovu priču.

Slomljena peta i slomljeno srce

Naime, Pepeljugu je intuicija odmah upozorila kako će se nešto loše dogoditi i kako bi trebala hodati cestom. Međutim, bilo je prometno, a Pepeljuga nije bila izrazito društvena i nije se htjela približavati ljudima. U sekundi je odlučila spustiti se malom nizbrdicom. U drugoj je sekundi požalila svoju odluku.

Odjednom, Pepeljuga više nije stajala na nogama... Bila je na koljenima i laktovima. Međutim, kao prava dama i princeza, Pepeljuga se brzo ustala. Odlučila se pretvarati da se ništa nije dogodilo. Okrenula se prema nizbrdici u nadi da će shvatiti što je točno pošlo po krivu.

Sve je pošlo po krivu!

Pepeljuga je bila u šoku. U blatu na nizbrdici je ostala zabijena njezina… PETA!

Sto je misli proletjelo Pepeljuginom glavom. Međutim, to da nije trebala obuti visoke pete nije bila jedna od njih. Pepeljuga je razmišljala o ljudima koji ju gledaju dok se koprca u blatu. Vidjelo se da ondje pripada. Pepeljuga je bila dijete sa sela. Sad će svi to znati. Gradska djevojka se ne bi tako dobro snašla u blatu. Trebala je jednostavno poslušati mamu i tatu i ne upisati faks u Zagrebu.

Međutim, Pepeljuga je čvrsto odlučila da neće svoje dostojanstvo ostaviti u blatu. Sastavila je samu sebe, uzela slomljenu petu u ruku… Moramo uzeti jedan moment da procesuiramo te informacije prije nego što nastavimo s pričom.

Najlonke i japanke – provjereno dobitna kombinacija

Zaputila se prema uredu. Nije bilo druge. Nije mogla otići u trgovinu i kupiti nove cipele jer je imala preveliko stopalo (ironično). Inače ih mora naručivati s interneta. Kako nije mogla ostati u blatu na sve četiri dok joj dostavljač ne donese nove cipele, uzela je stvar u svoje ruke. Točnije, uzela je petu u svoje ruke. Blatna se vratila u ured.

Njezine polusestre su odjednom dobile dar smisla za humor. Međutim, među njima se našla i Kuma Vila. Na Pepeljuginu sreću, ili nesreću, smilovala joj se i dala joj svoje gumene ružičaste japanke. Iako je vani padala kiša i bilo je manje od pet stupnjeva.

Pepeljuga je na najlonke navukla malecke japanke koje su vjerojatno bile veličine 37, a ona inače nosi 42. I tako se njezino dostojanstvo potpuno srozalo. Ironično je kako je Pepeljuga došla na posao kao spremljena za odlazak na bal, a otišla je izgledajući kao siromašna sluškinja.

Za kraj još moramo odgovoriti na goruće pitanje. Je li Pepeljuga na kraju išla kući po kiši i blatu u malim, rozim japankama?

Nije… Po nju je došla kočija.

Točnije, Pepeljuga je naručila taksi. Čim je ušla u auto… pardon, kočiju, taksist je komentirao kako je vožnja duga i skupa. Međutim, Pepeljugi nije bilo stalo do novca. Nije imala izbora. Dostojanstvo je bilo neprocjenjivo, a njezino je ostalo u hrpici blata u blizini trgovačkog centra.

Svaka blamaža zaslužuje svoju priču 👉🏻 čitaj nas svaki petak!

vezano Laganini Svaka blamaža zaslužuje svoju priču – uskoro se čitamo na portalu Moj faks!