facebook,
whatsapp
Dok stvaraju nove veze i uče vještine za napredovanje u karijeri, studenti volonteri sretniji su i zdraviji, jačaju osobne veze sa zajednicom i šire svoj krug poznanika.
Od poboljšanja mentalnog stanja i zdravlja, pripreme na buduću karijeru i posao, pomoći pri izboru vlastitog puta pa čak i „pumpanja“ vlastitog životopisa novim iskustvom, volonterski posao od velike je koristi i za osobni razvoj individue, što je posebno potrebno osobama studentske dobi.
Zasigurno nije pogrešno reći da volontiranje pozitivno utječe na zajednicu i njezinu okolinu, ali koliko je teško uz volontiranje obavljati svoje obaveze na faksu i kakva iskustva im je isto donijelo upitali smo nekolicinu, kako trenutnih tako i bivših, studenata koji su za vrijeme studija aktivno volontirali ili još uvijek volontiraju.
Sarah, studentica komunikologije volontira od osnovne škole.
„Sve je to krenulo nekako uz ekipu, volontiranje nam je bio dio druženja. Kroz osnovnu i srednju školu volontirala sam na projektima 72 sata bez kompromisa i Du Motion i s obe aktivnosti imam pozitivna iskustva jer osim humanitarnog aspekta i činjenice da nekome pomažeš, upoznaš jako puno novih ljudi, stekneš nova iskustva i zapravo iskoristiš dan“, tvrdi Sarah.
Pored toga Sarah je i članica Udruge studenata komunikologije na fakultetu u sklopu koje studenti održavaju projekte većinski humanitarnog karaktera.
„Tradicija je naš božićni sajam Kolokviraj ljubav gdje se kroz razne aktivnosti prikuplja novac koji odlazi studentu ili obitelji u potrebi. Sudjelovali smo i u organizaciji Kampusijade koja je preko tri dana okupila više od 70 volontera. Radilo se o projektu koji je pet godina mirovao pa je većina bila novost i za organizatore i za volontere. Volonteri su se super snašli, ekipa koja se prijavila i pomogla u organizaciji cijelog događaja obavila je sjajan posao i postavila ljestvicu za još bolji događaj sljedeće godine“, zadovoljno je rekla Sarah.
Tina, jedna od studentica koje su osnovale udrugu Hrabre njuške kaže kako je za nju sve počelo kao hobi.
„Prvo smo tu bile uključene ja i frendica, ja sam studirala građevinu na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu, a ona medicinu. Kroz godine se sastav udruge mijenjao. Sve je počelo spašavanjem četiri štenca iz Utinje. Sve smo objavile na mom Facebook profilu. Odvele smo ih ‛vetu’, cijepile, očistile od parazita i oglašavale za udomljenje, te smo ih i vrlo brzo udomile. Kroz vrijeme je dvije, tri životinje postalo preko 10-tak svaka“, tvrdi vrijedna Tina.
S obzirom na to da Hrabre njuške nekada na skrbi imaju i po 80-tak životinja od kojih neke imaju i posebne potrebe, Tinu smo upitali kako je sve to obavljala uz redovni fakultet i kako je uspjela financirati rad Udruge.
„S obavezama teško, u početku je to bilo lako jer nije bilo toliko posla oko malog broja životinja, no kako je broj rastao obaveza je bilo sve više. Financirale smo se i tada, kao i sada samo putem donacija građana. U početku je bilo dosta teško, rijetko bi skupile za ‛veta’, veterinari nam nisu dali raditi na dug, pa bi same plaćale sve iz svojih džepova i objavljivale onda račune i molile pomoć za plaćanje veterinarskih troškova i hrane. Danas nam je lakše samo u tome što nam veterinari stvarno izlaze ususret i daju nam raditi na dug pa čak kada on prelazi i 40.000 kuna nekada“, ističe Tina čija je udruga skrbila i uspješno udomila više od 400 životinja.
Hana, studentica psihologije aktivno volontira godinama. Na drugoj godini je dobile mail od udruge kojoj se kroz par tjedana nakon toga pridružila i u kojoj trenutno obavlja funkciju voditeljice.
„Na drugoj godini faksa sam dobila mail da udruga Vjetar u leđa traži volontere za rad s darovitim klincima. U tom trenutku nisam znala što bi sa psihologijom i htjela sam od nekud početi, a ovo mi se činilo kao super prilika za vidjeti bar jednu sferu psihologije i rada psihologa. Do tada nisam radila s djecom u tom profesionalnom smislu i osjećala sam se izgubljeno, ali sam imala super mentora i pomoću udruge sam stvarno puno toga naučila. Volontirala sam tamo dvije godine, a kroz treću sam (zbog pandemije) svoje volonterske dužnosti obavljala putem interneta. Nakon treće godine ukazala mi se prilika da postanem i voditelj u istoj te tu dužnost još uvijek obavljam. Gledam ovo kao neko super iskustvo. Kada sam poslala taj mail nisam očekivala da će me to dovesti do ovdje i da ću se toliko pronaći u tome“, kazala je Hana.
Sve studentice svog volonterskog rada i projekata tijekom studija rado se prisjećaju te ističu koliko im je isti utjecao na osobni razvitak i shvaćanja stanja u zajednici koje inače nisu bile dio ili čijeg stanja nisu bile svjesne.
