facebook,
whatsapp
Postoji li magla u hrvatskome obrazovanju? Pitanje je kojim je započeta konferencija Koliko nas brine akademsko (ne)poštenje studenata?, Agencije za znanost i visoko obrazovanje, održane 25. studenog u Zagrebu koja je imala za cilj otvoriti raspravu o (negativnim) vrijednostima u akademskoj zajednici u Hrvatskoj.
U društvu vlada mišljenje da se ne isplati pošteno stjecati znanje, a trend nepoštenja doživio je svoj procvat i vrhunac tijekom online nastave, istaknula je mr. sc. Sandra Bezjak, v. d. ravnatelja AZVO-a te dodala da nije zadovoljna načinom promoviranja akademske čestitosti koja nadilazi okvire akademske zajednice, čemu su svjedoci svi članovi društva.
Čak i najuređeniji zapadni sustavi obrazovanja osjetili su povećanje studentskog nepoštenja nakon pandemije.
Na uvodnom je predavanju dr. sc. Rudolf Kiralj s Veleučilišta u Bjelovaru predstavio rezultate svoga rada prikazavši trendove nagloga rasta studentskog nepoštenja posljednjih godina, osobito nakon pandemije gdje je čak i u najuređenijim obrazovnim sustavima, poput švedskog, došlo do povećanja do čak 10 puta. Nakon analize, Kiralj je naveo moguće uzroke zbog koji dolazi do visokih postotaka „neakademskog ponašanja“ – oni nisu isključivo krivica studenata, već i loših profesora, preobilnog gradiva, ali i problematične nastave.
Prof. dr. sc. Ivana Kunda s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci u drugome je predavanju upozorila da se o čestitosti govori čak i u Ustavu – ona je propisana i zakonom te brojnim pravilnicima, no u praksi se i dalje provodi beznačajan broj stegovnih postupaka.
Kazne koje se propisuju studentima trebale bi biti – pojašnjava profesorica – značajne u onoj mjeri da student više ne ponavlja nepropisno ponašanje, ali bi trebale imati i generalnu funkciju te prikazati varanje / plagiranje u nepoželjnome svjetlu jer je, smatra „akademska čestitost – condicio sine qua non“.
Osim kazni, koje su dio stegovnih postupaka, prof. dr. sc. Kunda predložila je nagrade kojima bi se ohrabrivali pošteni studenti i profesori jer, nažalost, vlada mišljenje da su „budale oni koji pošteno rade“.
Istaknula je da su često profesori ti koji su tromi i nedovoljno prijavljuju prekršaje. Međutim, kolektivnim dogovorom i sinergijom, pa i institucijskim dogovorom lakše bi se dolazilo do rješenja i bolje situacije. Dotakla se i teme plagiranja te zaključila da se kod studenata treba probuditi osjećaj da je važno napraviti nešto originalno.
Na okruglom su stolu nakon izlaganja sudjelovali prof. dr. sc. Ana Tkalac Verčič (Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu), doc. dr. sc. Sven Marcelić (Odjel za sociologiju Sveučilišta u Zadru), Jurica Đurić (Visoka škola za informacijske tehnologije) te studentice Bruna Bandula sa zagrebačkog Prirodoslovno-matematički fakultet i predsjednica Hrvatskog studenskog zbora te Vida Žagar sa Sveučilišta VERN.
Zaključak panelista bio je da se postotak akademskog nepoštenja neminovno povećava zbog većeg broja studenata, ali i više od 50 % studenata radi uz studij što logično utječe na kvalitetu obavljanja studentskih zaduženja. Također, studentica Žagar iz prve je ruke upozorila da je razlog nečestitoga ponašanja mnogih njezinih kolega premali interes za studij s čime se složila i profesorica Verčić istaknuvši da „Inspirirani studenti neće tražiti prečice do uspjeha“.
Mladi se često žale na nepoštene društvene uvjete, visoku razinu korupcije, nepotizam i kriminal, no statistike jasno pokazuju da velik broj studenata u Hrvatskoj, čak oko 90 % vara na ispitima ili plagira tuđi intelektualni rad. Jasno je da se mlađe dobne skupne ne rješavaju od loših navika u odrasloj dobi. Trendovi prepisivanja, varanja i plagiranja ne tiču se samo pojedinaca, već je općeprihvaćeno u društvu da „tako svi rade“.
Međutim, kao što su zaključili i akteri konferencije, pošteno društvo nije utopija – edukacijom i većom samokritičnosti svih članova akademske zajednice moguće je napraviti promjene koje će donijeti svjetlo u zamagljeno hrvatsko obrazovanje.
