facebook,
whatsapp
"Novo normalno", izraz je koji se uvukao u svakodnevnicu svih građana naše zemlje. Na pitanje što to uopće znači, odgovor najčešće ne znaju ni članovi Nacionalnog stožera civilne zaštite, a tako ni profesori od kojih smo u proteklih godinu dana doživjeli razna iznenađenja, ugodna i neugodna. Ipak, najvažnije je, ali i najžalosnije, što smo u ovim okolnostima na fakultetima naučili puno manje nego što bismo naučili inače, da je situacija doista, kako neki vole reći, normalna.
Zanimala su nas iskustva studenata s različitih fakulteta te iz različitih gradova, kako bismo istražili postoje li razlike ovisno o studijima koje pohađaju, ali i sveučilištima na koja su upisani. Većina je komentara ovoga puta bila negativna, ali ipak ima i studenata koji su se situaciji maksimalno prilagodili, zbog čega se i nisu susretali s problemima u studiranju.
Brojne su ocjene podijeljene nepošteno
Prvi je tako svoje mišljenje o novom principu studiranja podijelio David, student druge godine socijalnog rada na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Osim koronavirusa, na njegov je fakultet utjecao i potres zbog kojega, što i priliči našoj svakodnevici, studenti mjesecima uopće nisu mogli doći na fakultet.
>>>Studiranje u pandemiji stresnije no ikad: Treba li studentima omogućiti zamrzavanje godine?<<<
"Budući da sam odabrao struku koja iziskuje rad s ljudima, smatram kako je suludo zatvarati studente same unutar četiri zida svoje sobe. Online nastava ne može pružiti ni približno onoliko koliko je mogla nastava koja se održavala na fakultetu. Vrlo je teško pratiti online nastavu kada se na metar od vas nalazi krevet, no to je samo mali nedostatak s obzirom na kvalitetu predavanja te interakciju s kolegama i profesorima. S obzirom na brojne nezaslužene i nepošteno dobivene ocjene i položene ispite, da sam poslodavac, dvaput bih razmislio prije nego što bih zaposlio osobu koja je studirala online", ispričao je.
Dino, student druge godine preddiplomskog studija kulture i turizma u Puli, naglasio je da je situacija u gotovo svakom pogledu gora, u odnosu na onu na koji je navikao ranije.
"Korona je upropastila sve. Najbolje godine života moram provoditi zatvoren u četiri zida, umjesto da se družim s kolegama. Online predavanja su puno gora nego uživo. Naravno, ispiti su lakši, ali sve u svemu je puno gore. Teže se je koncentrirati na predavanja. Nije isto biti u dvorani, dići ruku i upitati profesora što te zanima ili iz kreveta buljiti u ekran. Kao da se pravimo da smo na faksu."
"Žao mi je što sam zadnje dvije godine studija završila na ovakav način"
Studentica diplomskog studija komunikologije, Zrinka, objasnila je i ono što se nažalost većinom događa kod online nastave, a to je neprisutnost studenata koji se spoje, najčešće samo radi broja prisustva na predavanju.
"Mislim da je kvaliteta nastave pala jer mnogi moji profesori i dalje održavaju nastavu kao da je ona uživo, što znači da imaju prezentacije koje ispredaju online. Puno se ljudi ne uključuje u raspravu u odnosu na ranije. Sve se svodi na to da jedva čekamo da prođe termin predavanja. Također, mnogo je onih koji se samo uključe kad je početak termina i rade nešto sasvim drugo. Na početku smo neke stvari kompenzirali seminarima, ali isto tako seminar i nema svrhe ako te profesor jedini sluša. Jednostavno mislim da je najveće bogatstvo fakulteta upravo ta rasprava i dijalog koji imamo s profesorima i međusobno, a sada toga nema. Ne mogu reći da su mi zadnje dvije godine faksa bile uzaludne, ali mi je strašno žao što sam ih na ovakav način završila", ističe.
>>>60% studenata nema više volje ni koncentracije za studij: 'Mladi će biti najveće preživjele žrtve pandemije'<<<
Studentica druge godine Učiteljskog fakulteta, Dorotea, priznaje da su se u mnogim situacijama studenti morali snalaziti sami. Isto tako, ne krije svoje zadovoljstvo kada je u pitanju odrađivanje prakse u "korona-uvjetima".
"Korona je svakako utjecala na moj fakultet i studiranje uopće. Pola profesora nismo upoznali, a ako je došlo do nekakvih problema morali smo se snalaziti sami dok na konzultacije nismo mogli nikako. Ispite nije bilo lako polagati, kao što većina misli. Skoro pa svi profesori naučili su se služiti tehnologijom pa je bilo teže prepisivati ili 'tražiti pomoć' kolega. U izvođenju prakse nije bilo prevelikih problema. Održali smo praksu s djecom s posebnim potrebama i pomagali im učiti. Što se pak tiče prakse u školi, to je također teklo u normalnim uvjetima te je svima dopušteno odrađivanje prakse. Sve u svemu, naučili smo se već na ovaj način studiranja te mislim da će puno veći problem biti kada se vratimo u normalne uvjete studiranja.“
U problemima i studenti iz inozemstva
Svjedoci smo toga da većina studenata trenutno uopće nema osjećaj studiranja. Tome svakako nešto više svjedoče i studenti koji inače studiraju u inozemstvu. Problema je raznih, od jezika pa do motivacije koja je u ovoj situaciji sve manja. O ovome nam više govori Nicole koja studira u slovenskome Portorožu.
"Na početku kad je sve započelo bilo mi je dobro. Ideš doma, studiraš i super ti je. Što se tiče ispita, odlično! S druge strane, što se tiče predavanja i druženja, suprotno. Inače sam jako otvorena osoba, zbog čega je meni ova situacija počela stvarati veliku dozu anksioznosti. To najviše primjećujem prije prezentacije ili odgovaranja. Iako su mi ocjene bolje, svjesna sam da to nije realno zbog toga što sam izgubila radne navike i volju za učenjem, zato što ne učim nego većinom prepisujem. Koliko god mi je drago da prolazim, s druge strane mi je katastrofa kada znam da ću najvjerojatnije druge godine ponovno morati doći na faks 'uživo' te iznova steći sve navike koje sam izgubila", ispričala nam je Nicole, studentica treće godine studija "Menadžment turističkih uprava" u slovenskom Portorožu. "Slušam slovenski na predavanjima, ali ni s kim ne pričam svakodnevno. To je veliki problem jer je u ovakvoj situaciji vrlo lako početi zaboravljati jezik", dodaje kako bi istaknula još jedan bitan problem studenata koji studiraju u inozemstvu.
Nije sve tako crno?
U moru negativnih iskustava i mišljenja oko online nastave, od većine svojih kolega ipak se razlikuje Lina, studentica druge godine strojarstva na zagrebačkom FSB-u. Njeno pozitivno iskustvo "korona-studiranja" proizlazi djelomično iz toga što je, kako tvrdi, nastavila s radnom kao da se ništa nije dogodilo.
>>>Ima li smisla studirati online? U porastu kupoprodaja seminara, a neki za sitne pare slušaju predavanja umjesto drugih studenata<<<
"Meni je osobno na drugoj godini pola nastave online, a pola kontaktno. S time sam baš zadovoljna. Što se tiče profesora, smatram da su oni u cijeloj toj situaciji maksimalno dali od sebe. Bili su dostupni, a onaj kojeg je nešto zanimalo, ukoliko bi se raspitao, dobio bi odgovor. Što se tiče navika studenata, tu je zaista podijeljena situacija. Znam ljude koji su nastavili s učenjem kao da se ništa nije dogodilo, ali ima i ljudi koji su zbilja olako shvatili online nastavu. Ja sam jedna od onih koja je nastavila s radom kao da se ništa nije dogodilo, a to se u konačnici definitivno isplatilo", govori nam.
Ovom se iskustvu približilo i ono Antonele iz Rijeke kojoj, zbog prirode posla kojom se planira baviti, boravak kod kuće ne pada teško. Dapače, smatra da su je ove okolnosti pripremile za budući posao.
"S obzirom na to da mi je sve online, uglavnom sam se prilagodila situaciji, ali ponekad zna bit' dosta zahtjevno u smislu nepredvidivih situacija poput pada internetske veze i slično. Općenito, što se navika tiče, većinom mi je sve u redu budući da studiram prevoditeljstvo pa mi je sve to i dobra praksa za daljnji rad jer prevoditelji uglavnom rade od doma te se sva komunikacija odvija online. Sve u svemu, mislim da me cjelokupna situacija dobro pripremila za budući prevoditeljski posao", ispričala je studentica završne godine kroatistike i anglistike u Rijeci.
Izazovni duh studiranja nestao je s pojavom virusa
Mnogi će reći da studiranje nikad nije bilo izazovnije, no ovome možemo kontrirati. Studiranje definitivno nikad nije ovako izgledalo pa i ne čudi što mnogi studenti imaju osjećaj da uopće ne studiraju. Kao što sugeriraju brojna iskustva studenata iz različitih dijelova Hrvatske, onaj autentični, "izazovni duh" studiranja, nažalost je nestao pojavom epidemije.
Kada će se vratiti, teško je reći. Preostaje nam prilagoditi se okolnostima koje su nam praktički nametnute i nadati se povratku u normalu i to u periodu dok još studiramo. Jer "najbolji dani" nam prolaze u stolcima, krevetima i sofama kao i nekretanju. Računalo nam je stalno upaljeno, a oči su u njega konstantno uprte. Koliko god to zvučalo efikasno, trebamo biti svjesni koliko je i nezdravo - kako za fizičko, tako i za psihičko zdravlje.
