facebook,
whatsapp
"Ja sam svog muža prvi put vidjela u biblioteci. Odmah mi se svidio. Upoznali smo se malo kasnije istog dana, u hodniku fakulteta dok smo čekali početak prijemnog ispita. Načitan, obrazovan, vrckav. Upisali smo isti smjer studija. Posle mjesec dana smo se smuvali. Pet godina kasnije smo se vjenčali i dobili dijete. Trinaest godina poslije toga ja ga #nisamprijavila", donosi jednu od mnoštva potresnih priča Noizz.rs.
>>>Studentica upoznala muškarca online i nestala: Pronašli je u njegovom podrumu, golu i prekrivenu ugljenom<<<
"#nisamprijavila jer:
1. Nisam se sjetila (kad ti je život ugrožen svijest ti je sužena)
2. Kad sam se sjetila sve je već bilo gotovo pa zašto da ga prijavljujem (mislila sam da ću tako brže zaboraviti. nisam.)
3. Nisam imala povjerenja u policiju niti bilo koju državnu instituciju (nemam ni sada)
4. Riješit ću ja to sama (riješila sam, ali nije trebalo sama)
5. Ne rješava policija probleme u odnosima između dvoje ljudi (kada je 'odnošenje' prema jednoj od osoba u odnosu protuzakonito onda rješava)
6. 'Ko me j*** što ga nisam ostavila kad je prvi put digao glas na mene, zašto sam čekala da dođe do fizičkog nasilja (nisam ja bila ni kriva ni odgovorna, iako sam mislila da jesam)
8. On je bolestan čovjek kojemu treba pomoć (prvo se pobrini za sebe, pa tek onda za druge, pogotovo ako ti ugrožavaju zdravlje ili život)
9. Ja sam suučesnica jer sam dozvolila da dođe do eskalacije (nisam)
10. Zar da dijete gleda kako mu oca odvodi policija (pošalji dijete negdje)
Ovo je deset mogućih razloga zašto nisam prijavila supruga za fizički napad. Mogla bih da napišem još barem tri puta po deset.
Još jedan je svakako pitanje kojim me je dočekala moja doktorica, fizijatar, koja me zna godinama i kod koje sam otišla jutro posle napada zbog bola u vratu koji mi se spuštao u polu-oduzetu lijevu ruku. 'Ali zašto te je napao? Sigurno si nešto uradila da ga izazoveš, nisi ni ti mnogo slatka.'
>>>ADU, FFZG, Veterina: Novi šokantni slučajevi zlostavljanja na fakultetima diljem Zagreba, ali i zemlje<<<
Kažu – izazvala si ga. Kažu – nisi slatka. A nitko ne kaže da ne moraš biti slatka. Da ne postoje uvjeti koje treba da ispuniš da te rođeni muž ne bi tukao. Da ti ne bi prijetio da će te zaklati ili baciti kroz terasu. Da ne bi urlao da si kur** i ološ dok mu je lice udaljeno 2 centimetra od tvog tako da te sa svakom riječju prskaju kapljice njegove pljuvačke. I ako nisi slatka opet nisi kriva. I ako nisi slatka opet trebaš prijaviti.
Moja doktorica me pregledala. Dijagnoza je bila povreda tetiva i ligamenata vrata. Narednih deset dana odlazila sam kod nje na fizikalnu terapiju. Možda da me je ona pitala da li sam prijavila. Da mi je rekla imaš tjelesne povrede. Doživotno ćeš imati problema sa vratom. Možda bih ga prijavila.
Možda da sam dobila batine. Da sam imala modrice. Da sam krvarila. Možda bih ga prijavila.
Nisam dobila batine. Samo mi je držao glavu i drmusao je, urlajući. Bio je potpuno izvan sebe. Bila je duboka noć, a dijete nam je spavalo u susjednoj sobi. Nikada prije toga me, tokom čestih napada bijesa, nije ni taknuo. Ovo je bio prvi put. Držao je moju glavu objema rukama, a ja sam bila paralizirana. Pomislila sam bože valjda me neće ubiti. I još ako pokušam da se otmem grozno će me povrijediti. Djelovalo mi je najpametnije da se pravim da nisam tu. On je izgledao kao da je zaboravio na mene. Moja glava bila je u njegovim rukama, pljuvačka je prskala, a to što je govorio nije imalo nikakvog smisla. Ne znam koliko je sve trajalo. Vrijeme se usporavalo dok se nije zaustavilo i dok me potpuno nije ispunila jedna jedina misao. Ako ostanemo zajedno on će me ubiti. To je bilo jedino u šta sam bila sigurna. Ako ostanemo zajedno on će me ubiti."
Ovo je samo jedno od gotovo 20 tisuća iskustava djevojaka i mladića koji pod hashtagom #nisamprijavila progovaraju o zlostavljanju koje su proživjeli.
>>>Tajne iz fakultetskih kabineta izašle 'van'! U ovoj grupi studentice domaćih fakulteta pišu o horor-iskustvima s profesorima: Evo nekoliko najšokantnijih<<<
Inicijativu je pokrenula studentica beogradskog Filozofskog fakulteta, Dejana "Dexi" Stošić, a osim što ova svjedočanstva progovaraju o tragičnim i zabrinjavajućim, a često i po život opasnim, oblicima zlostavljanja, aktualiziraju i problem institucija koje ne pruže pravovremenu pomoć, ali i osude i nerazumijevanja društva i bliže okoline kojoj su žrtve nasilja često izložene.
